ANGELA'S ASHES
Tridesetih godina 20. stoljeca Amerikom bjesni ekonomska kriza, vlada opca nezaposlenost i siromastvo te irski imigrant Malachy McCourt (Carlyle) zakljucuje kako vise ne moze uzdrzavati svoju suprugu Angelu (Watson), 6-godisnjeg sina Franka (Breen) i petoro druge djece. Zato se obitelj vraca u Irsku, domovinu za koju se Malachy svojevremeno borio kao clan IRA-e, i koja bi, oslobodjena britanskog jarma, trebala biti mnogo bolje mjesto za zivot. Te ce se iluzije vrlo brzo rasprsiti - zbog sjevernjackog naglaska Malachyja drze protestantom i nitko mu ne zeli dati posao, pa je obitelj, poput gotovo svih ostalih, prisiljena zivotariti od milostinje. Slijedecih desetak godina ce mladi Frank zivjeti u krajnjoj bijedi, nemocno promatrajuci kako mu umiru braca i sestre, otac cjelokupnu socijalnu pomoc trosi na alkohol, a majka zrtvuje i posljednje trunke samopostovanja ne bi li obitelji na stol donijela koricu kruha.
Da je ANGELIN PRAH u hrvatska kina dosao prije kojih pet-sest godina, dezurni dusobriznici ne bi propustili primjetiti kako je reziser ovog filma Britanac, sto bi, dakako, trebalo objasniti zasto je "bratska, drzavotvorna i katolicka" Irska u prvim godinama nezavisnosti prikazana u tako tamnim bojama. No, ako se i Parkera moze optuziti za nesklonost Ircima to nije slucaj s Frankiejem McCourtom, autorom autobiografske knjige koja je 1996. godine bila na top listi bestselera "New York Timesa" i na kojoj se ovaj film temelji. Zestina i beskompromisnost s kojom je prikazana besperspektivnost zivota u Irskoj 30-tih i 40-tih godina potjece iz McCourtovih vlastitih iskustava. No nasi gledatelji bi u svemu tome - pogotovo u McCourtovim cinicnim opservacijama na racun institucionalnog sovinizma te bescutne drzave u sprezi s licemjernom Crkvom svejedno pronasli itekako mnogo paralela sa zbiljom u nekim nama blizim prostorno-vremenskim koordinatama. No, bilo kako bilo, cak i ako se ANGELINOM PRAHU oduzmu sve politicke konotacije, rijec je o doista efektnom djelu, u kojem je brutalan, beskompromisan i vrlo cesto neugodno naturalisticki prikaz niza zivotnih tragedija ublazen koristenjem pravilno odmjerenih kolicina humora. Parker, kojeg su cesto optuzivali za videospotovske sklonosti u reziranju, ovdje je prilicno odmjeren te je mnogo vise truda ulozio da minuciozno rekonstuira sirotinjske irske cetvrti 30-tih godina. Koristenje sivih i plavih filtera ucinilo je atmosferu ovog filma prilicno dojmljivom, ali i depresivnom. Gluma je, svakako, na visini, pogotovo u slucaju Emily Watson, Britanke koja se nakon briljantnog nastupa u LOMECI VALOVE izgleda specijalizirala za uloge napacenih domacica. Nesto poznatiji britanski negativac Robert Carlyle (TRAINSPOTTING) se malo slabije snalazi u nezahvalnoj ulozi oca- alkoholicara. Od trojice mladih glumaca koji glavnog junaka tumace u tri zivotne dobi najmladji Joe Breen je najbolji, a najstariji Michael Legge nesto bljedunjav. Dojam o filmu bi bio mnogo bolji da zavrsnica ne boluje od tipicno holivudske pseudopoetske sentimentalnosti, ali Parkeru to ipak ne treba previse zamjeriti, s obzirom da je ovaj film mnogo bolji od njegovih ranijih uradaka, pogotovo onih iz 80-tih. Usprkos svoje depresivne teme i cinjenice da vecini publike gledanje dva i pol sata ljudskog stradanja ne predstavlja pojam dobre zabave, ANGELIN PRAH predstavlja upecatljiv filmski dozivljaj.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos