SNOW FALLING ON CEDARS
Krajem 1950. godine San Pedro, ribarski gradic na sjeverozapadu Amerike, potresla je vijest o zagonetnoj smrti Carla Henieja (Thal), lokalnog ribara. Taj se slucaj brzo proglasi ubojstvom, za koje je optuzen njegov kolega Kazuo Myamoto (Yune), potomak japanskih doseljenika koji su s Carlovom obitelji imali spor oko zemlje. Kazuo je izveden pred sud, a nimalo mu u prilog ne ide atmosfera u gradicu, ciji stanovnici jos ne mogu Japancima oprostiti Pearl Harbor. I dok se odvjetnik Nels Gudmunsson (von Sydow) ocajnicki bori ne bi li svog klijenta spasio od rasisticki raspolozene porote, sudjenje kao izvjestitelj prati mladi novinar Ishmael Chambers (Hawke). Njegovo zanimanje za slucaj nije iskljucivo profesionalne prirode - kao mladic je prije rata odrzavao ljubavnu vezu sa sadasnjom Kazuovom suprugom Hatsue (Suzuki). Sudjenje kod Ishmaela donosi sjecanja na mnoge sretne trenutke iz proslosti, ali i traume koje je izazvalo izbijanje rata, trpanje Amerikanaca japanskog podrijetla u koncentracione logore, prekid veze s Hatsue i njen brak s Kazuom. I dok se odvjetnik bori ne bi li porotu odvratio od predrasuda, dotle se Ishmael bori da ocuva vlastitu nepristranost u cijelom slucaju.
Scott Hicks, australski reziser poznat po biografskoj drami SJAJ iz 1996. godine (koja je, izmedju ostalog, lansirala karijeru karakternog glumca Geoffreya Rusha) svoje novo ostvarenje je lansirao krajem prosle godine nadajuci se kako bi ovaj put mogao pobrati "Oscare". Aduti su mu bili hvaljeni knjizevni predlozak te tematika na kojoj klecaju koljena "politicki korektnom" holivudskom establishmentu. Na zalost, Hicks je dvije bitne stvari izgubio iz vida. Prvo,"politicki korektan" tretman u clintonovskoj Americi je rezerviran za tocno odredjene "potlacene manjine" medju koje Japanci ne spadaju. Drugo, Hicks je film snimio u prilicno nekonvencionalnom stilu, koji previse podsjeca na jedan "oskarovski" promasaj od prije godinu dana - Mallickovu TANKU CRVENU LINIJU. Hicks je, doduse, imao ipak pregledniju radnju i broj likova, ali je film svejedno opteretio nizom flashbackova (ukljucujuci flashbackove unutar flashbackova) koji ce film mnogim gledateljima uciniti konfuznim. Radnja se stalno vrti izmedju proslosti i sadasnjosti, a Hicks pokazuje tendenciju da ritam cesto zrtvuje ljepoti kadrova (s obzirom da snijegom pokriveni americki Sjeverozapad predstavlja ugodan prizor, to mu se moze donekle oprostiti). Tako se relativno jednostavan sudski zaplet razvodnjava uvodjenjem ljubavne price epskih proporcija i nastojanjem da gotovo svaki lik bude objasnjen do posljednjeg detalja. Pri ovom posljednjem se i sam Hicks zagubio, tako da je jedan vazan detalj iz Ishmaelovog zivota prilicno neuvjerljivo i naglo razotkriven tek pred kraj filma. Gluma takodjer nije bas na visini - Ethan Hawke se doima nezainteresiranim, a i inace pouzdani von Sydow glumi prilicno rutinerski. Dojam, doduse, popravlja Sam Shepard kao Ishmaelov idealisticki otac te James Cromwell kao nekonvencionalni ali zdravoseljacki sudac. Sve u svemu, ZAUVIJEK NEPRIJATELJI su daleko od remek-djela, ali nostalgicna glazba Jamesa Newtona Howarda kao i izvrsno docarana atmosfera cine ovaj film jednim od zanimljivijih noviteta u ponudi nasih videoteka.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos