ZELIM TE

I WANT YOU

• uloge: Rachel Weisz, Alessandro Nivola, Luka Petrusic, Labina Mitevska, Carmen Ejogo, Ben Daniels, Des McAleer, Geraldine O'Rawe, Steve John Shepherd, Julian Rivett
• glazba: Adrian Johnston
• scenarij: Eoin McNamee
• rezija: Michael Winterbottom
• proizvodnja: Revolution Films/Gramercy Pictures/Polygram, Britanija, 1998.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 87`

Nakon sto je osam godina proveo u zatvoru zbog ubojstva, Martin (Nivola) je uvjetno pusten i vraca se u svoj rodni grad na obali mora. Tamo nastoji obnoviti vezu sa svojom bivsom djevojkom Helen (Weisz) koja radi kao frizerka. Ona, pak, ne zeli imati nista s Martinom, jer se oko nje medjuvremenu pocela vrtiti cijela serija udvaraca, medju kojima je i lokalni radio DJ Bob (Daniels). Ali nitko nije opsjednut s Helen kao Honda (Petrusic), 14-godisnji imigrant iz bivse Jugoslavije kojeg je trauma iz djetinjstva ucinila nijemim. Da bi nadoknadio vlastiti nedostatak komunikacije, Honda sve slobodno vrijeme provodi prisluskujuci ljude i snimajuci njihove najintimnije trenutke na magnetofonsku vrpcu, sto ukljucuje i seksualni zivot njegove sestre, pjevacice Smokey (Mitevska). Honda takodjer prisluskuje i Helen, ali se ona sprijatelji s djecakom, te ce jedno drugome otkriti najmracnije tajne svoje proslosti.

Svima oni koji su sliku o suvremenoj Britaniji stekli na temelju zasecerenih romanticnih komedijica poput JA U LJUBAV VJERUJEM ili FANNY & ELVIS iluzije ce razbiti opus britanskog rezisera Michaela Winterbottoma, nama najpoznatijeg po filmu DOBRO DOSLI U SARAJEVO. Kao i u svom prethodnom filmu LEPTIROV POLJUBAC, njegova je Britanija zemlja puna zabacenih, sumornih provincijskih pejzaza i ljudi opterecenih nerjesevim problemima. Winterbottom svoj pesimisticki pogled na svijet u ovom filmu ne potrcrtava samo fotografijom u kojoj dominiraju sive boje, nego i s likovima od kojih gotovo svaki predstavlja odredjenu formu drustvene patologije. Tako je i seks ovdje prikazan s dosta naturalizma i bez imalo romantike. Gluma je kao i vecini Winterbottomovih filmova na visini, pri cemu najvise valja istaknuti Zagrepcanina Luku Petrusica u ne bas tako jednostavnoj ulozi Honde. Rachel Weisz, britanska glumica kojoj je dugo trebalo da postane poznata u Hollywoodu (LANCANA REAKCIJA, MUMIJA) pokazala je kako se vrlo dobro snalazi u "ozbiljnom" filmu. Glazba Andrewa Johnstona je isto tako dobra, iako se Winterbottom vjesto koristio Costellovom skladbom "I Want You" kao glavnim motivom. Iako rasplet filma ne donosi nesto bog-zna-kako originalno i iako ce neki mozda zbog toga biti razocaran, opci dojam je uglavnom pozitivan. Winterbottom jos uvijek zna "umjetnicki" film upakirati u format koji ce zadovoljiti i "obicnu raju".