Dr. Mumford (Dean) je psihoterapeut koji je otvorio ordinaciju u gradu koji, stjecajem okolnosti, nosi njegovo ime. Nakon samo cetiri mjeseca uspio je sebi osigurati veliku klijentelu koju, izmedju ostalog, sacinjavaju domacica opsjednuta kupovinom, suicidalna tinejdzerka i apotekar opsjednut bizarnim seksualnim fantazijama. Tajna Mumfordovog uspjeha je u tome sto on kao malo koji drugi psihoterapeut pokazuje sposobnost da slusa njihove probleme i dijeli korisne savjete kako da ih prevladaju. Jedan od njegovih pacijenata postaje i Skip Skipperton (Lee), lokalni tajkun koji ni s ogromnim bogatstvom nije uspio prevladati urodjenu stidljivost. Da bi sprijecio ogovaranja, Mumford pristaje seanse voditi pod krinkom prijateljskih izleta u prirodu. Skipperton s vremenom primjecuje da s Mumfordom nesto nije u redu, odnosno da on ima sklonost iznositi povjerljive podatke o svojim pacijentima. Stoga se nece previse iznenaditi kada mu Mumford prizna kako uopce nije psihoterapeut te da je jednostavno krivotvorio diplome i preuzeo novi identitet kako bi pobjegao od vlastite mracne proslosti. Skiperton je, cak i nakon ovog saznanja spreman nastaviti terapiju, ali za samog Mumforda komplikacije nastanu kada se zaljubi u jednu od svojih pacijentica - lijepu Sofie Crisp (Davis) koja boluje od Epstein-Barrovog sindroma. Da stvar bude gora, dvoje pravih psihoterapeuta u gradu - dr. Delbanco (Paymer) i dr. Sheeler (Adams) - pocinju sumnjati u identitet svog kolege te sumnje iznoe odvjetniku Dillardu (Short) koji ionako previse ne voli Mumforda.
Iznenadjujuce veliki broj kriticara je dao negativne ocjene ovog filmu, pogotovo kada se u obzir uzme da iza njega stoji prilicno ugledno ime Lawrencea Kasdana. I dok je tesko zamisliti da je netko od MUMFORDA ocekivao scenaristicke domete iz filmova kao sto su OTIMACI IZGUBLJENOG KOVCEGA ili IMPERIJA UZVRACA UDARAC, odnosno rezijski trijumf TJELESNE STRASTI, glavni nesporazum izmedju Kasdana i kriticara lezi u tome sto su ovi potonji ocekivali sasvim drukciji film od onoga sto im je Kasdan servirao. Prije svega, MUMFORD je reklamiran kao komedija, a gledatelji su umjesto toga vidjeli pravu pravcatu dramu, doduse nakrcanu zivopisnim likovima, ali likovima koje muce sasvim ozbiljni problemi i cije rjesavanje je takodjer sasvim ozbiljno. Kasdan je, pak, u par scena filmu dao nesto humora i elemenata satire, ali njegov pristup je u sustini rezultirao komornom dramom koja vise slici opusu Woodyja Allena i evropskim art-filmovima nego srednjestrujaskom Hollywoodu. Dodatni razlog zasto kritika nije voljela MUMFORDA jest i u tome sto Kasdan ovdje nudi zestoku kritiku psihoterapije kao profesije, odnosno nudi alternativu u obicnom prijateljstvu i normalnim ljudima koji su spremni pomoci bliznjima u nevolji. A tako radikalne ideje ne leze dobro holivudskom establishhmentu kojim dominiraju scijentolozi, raznorazni gurui i slicni prodavaci magle.
S tehnicke strane, MUMFORD je prilicno dobar film. U rukama nekog drugog rezisera ovaj film, kojem nedostaju snazni dramatski obrati, bi bio ziva dosada, ali Kasdan jos jednom pokazuje izuzetan smisao da upravlja sarolikom galerijom likova te da od njih, zapravo, izgradi cijeli film. To takodjer ima zahvaliti izvrsnoj glumackoj ekipi u kojoj se posebno istakao relativno slabo poznati Loren Dean u glavnoj ulozi, a odlicnu mu podrsku pruzaju karakterni glumci kao Hope Davis, Alfre Woodard, Pruitt Taylor Vince i Jason Lee kao varijacija na temu Billa Gatesa u mladim danima. S vremena na vrijeme, Kasdan se odaje zanimljivim vizualnim eksperimentima, pogotovo u scenama flashbacka ili onima koje pokazuju fantazije Mumfordovih pacijenata. Ipak, neki od tih pokusa bas i ne uspijevaju, pogotovo isforsirano koristenje TV-serije "Nerijesene misterije". No, kada se sve zbroji i oduzme, MUMFORDU ipak treba odati priznanje zbog jedne stvari - rijetko kada smo iz Hollywooda dobili tako humani, samozatajni ali efektni filmic koji ce vjerojatno podici raspolozenje onim gledateljima koji su dovoljno strpljivi da ga pogledaju do kraja.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos