Molly McKay (Shue) je autist s tijelom 28-godisnje djevojke i intelektom trogodisnjeg djeteta. Barem to kazu njenom bratu Bucku (Eckhart), kojemu je povjerena na cuvanje nakon petnaestogodisnjeg boravka u specijalnoj ustanovi. Buck, koji je sestru posjecivao samo za praznike, odjednom se suocava s nizom prakticnih problema koje izaziva zivot s odraslom osobom koja se nikako ne moze snaci u normalnom svijetu. Zbog Molly i njenih nestasluka Buck gubi prestizan posao kao i djevojku Jen (Handrix). Kada mu Sam (Jane), Mollyn prijatelj iz ustanove, saopci kako se odnedavno vrse eksperimentalni kirurski postupci za lijecenje autizma, Buck je ispocetka protiv toga, ali zivot s Molly postaje sve nesnosniji. Zato pristaje, odvodi Molly k timu lijecnika koje vodi dr. Susan Brookes (Hennessy) i nakon operacije njegova sestra ne samo sto postupno razvija sposobnosti normalne zene, nego se pretvara u pravog genija. No, idilicni odnos izmedju brata i sestre ce poremetiti popratni efekti operacije.
Iako se tvrdi da je scenarij ovog filma inspiriranim istinitim dogadjajima, dobri poznavatelji SF-knjizevnosti ce odmah shvatiti kako je pravi izvor inspiracije autorima bila klasicna prica CVIJECE ZA ALGERNONA Daniela Keyesa, po kojoj je 1968. godine snimljen film CHARLIE s Cliffom Robertsonom u glavnoj ulozi. No, scenarij Dicka Christieja isti zaplet koristi za sasvim drukciju pricu, u kojoj je glavni motiv odnos izmedju brata i sestre, odnosno "normalnih" i ljudi s mentalnim defektima. Naravno, sve to znaci da ce film biti napunjen uobicajenom sentimentalnom "ljigom" i "politicki korektnim" moraliziranjem, a i transformacija naslovne junakinje se pocinje odvijati prekasno, da bi film u standardnom trajanju mogao objasniti sve njene posljedice. Srecom, za kormilom ovog projekta je stajao Australac John Duigan (kojemu vjerojatno mozemo zahvaliti sto u filmu ima za suvremene holivudske standarde nevjerojatno hrabrih incestuoznih motiva). On je, slicno kao i u svojem prethodnom filmu SIRENE, pokazao kako vjesto vodi radnju te ima sklonost za koristenje erotskih potencijala svojih glumica. Na zalost, Elisabeth Shue je u tom smislu sputana cenzorskim obzirima, a njen glumacki napor precesto skrece u iritantno preglumlivanje. To je stavlja u veliiki kontrasts s ostatkom glumacke postave koji je, uz izuzetak prilicno bljedunave Jill Hennessy, vise nego dobro obavio svoj posao. Sve u svemu, MOLLY je ne bas uspjeli, na trenutke presentimentalan, ali ipak profesionalno uradjen i zanimljiv film kojeg valja preporuciti ne samo ljubiteljima klasicne SF-knjizevnosti.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos