FAIL SAFE
Kada bi netko danas prolistao TV-vodice od prije par desetljeca, u oci bi mu upalo kako su veliki dio programa cinile "TV-drame", a ne, kao danas, TV-filmovi. Taj je izraz originalno koristen za emisije iz najranijeg razdoblja televizije, kada su magnetoskopi bili skupi i kada je bilo jeftinije i jednostavnije dramske sadrzaje emitirati uzivo iz studija. Nama se takvo televizijsko kazaliste moze ciniti primitivnim, ali je u svoje vrijeme bilo ne samo prilicno popularno medju publikom, nego su i mnogi ugledni scenaristi, reziseri i glumci upravo tamo stekli slavu. George Clooney, zvijezda TV-serije HITNA SLUZBA, potomak ugledne glumacke obitelji, odlucio je takvu vrstu emisija vratiti u zivot. Nakon sto je producente HITNE SLUZBE nagovoriti da jednu epizodu emitiraju uzivo, tvrtka CBS je ovog proljeca po prvi put nakon 39 godina uzivo emitirala cjelovecernju TV-dramu. Rijec je o remakeu hladnoratovske drame Sidneya Lumeta iz 1964. godine, koja je imala tu nesrecu da bude snimljena nedugo nakon sto je Kubrick s DOKTOROM STRANGELOVEOM napravio remek-djelo na istu temu.
Radnja se dogadja u jeku hladnog rata. Skupina americkih bombardera opremljenih atomskim bombama, kojom zapovijeda pukovnik Jack Grady (Clooney), nalazi se na rutinskoj misiji kada odjednom primi zapovijed da krene k Moskvi i tamo izbaci svoj smrtonosni teret. Doticna zapovijed je posljedica elektronske greske, ali njegov pretpostavljeni, general Bogan (Dennehy), sa uzasom shvaca kako je ne moze opozvati te kako se svijet odjednom nasao pred ozbiljnom prijetnjom nuklearne kataklizme. O svemu je odmah obavijesten predsjednik SAD (Dreyfuss), koji bez mnogo razmisljanja odlucuje upotrijebiti "crveni telefon" i stupiti u kontakt sa Sovjetima ne bi li ih pokusao sprijeciti da odmah lansiraju svoje balisticke projektile. I dok njegovi diplomatski napori jos imaju kakvog-takvog uspjeha, dotle su propali svi pokusaji da se bombarderi opozovu, odnosno obore. Kako nuklearno kremiranje Moskve postaje sve neumitnije, tako su opcije koje stoje pred predsjednikom SAD i njegovim suradnicima sve crnje...
Stephen Frears, britanski reziser na privremenom radu u Hollywoodu (OPASNE VEZE), prilicno se dobro snasao u neobicnim uvjetima produkcije, kada su sve scene odglumljene uzivo (s izuzetkom par umetnutih kadrova arhivskog materijala). U nastojanju da se oda pocast TV-dramama iz 50- tih godina, KRITICNU TOCKU je snimio u crno-bijeloj tehnici, sto je bitno doprinijelo turobnom ugodjaju i ozbiljnosti ove drame. Jednako je pravilna bila i odluka da se ne koristi nikakva glazba. Nedostatak specijalnih efekata i nuznost da se sve odglumi od prve zahtijevala je veliki trud od glumacke ekipe. Frears se mogao pohvaliti prilicno jakim castingom, ali se od gomile tako zvucnih imena ipak moglo zahtijevati malo vise. George Clooney, iako zacetnik samog projekta, se ne doima previse udgodno u svojoj ulozi. Ni poslovicno pouzdani Richard Dreyfuss (BLISKI SUSRETI TRECE VRSTE) nije previse uvjerljiv kao americki predsjednik. S druge strane valja pohvaliti Noaha Wylea, Clooneyevog kolege iz HITNE SLUZBE, koji je prilicno dobar u ulozi prevoditelja, a i komicar Hank Azaria (TAJANSTVENI JUNACI) je odlican kao Kissingerov alter ego u liku profesora Groeteschela. Generalno gledano, glumci su ipak odlicno obavili svoj posao i 90-ak minuta zestoke, napete drame ce se gledati bez daha. Usprkos par sitnijih scenaristickih rupa (koje su pogotovo vidljive na kraju) i nepotrebne melodramaticnosti, KRITICNA TOCKA se svakako mora preporuciti kao mozda ne najbolji, ali svakako najzanimljiviji i najneobicniji naslov koji se u posljednje vrijeme moze naci u nasim videotekama.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos