THE GENERAL'S DAUGHTER
Zastavnik Paul Brenner (Travolta), istrazitelj americke vojne policije, se stjecajem okolnosti nadje u bazi Fort McCallum upravo u trenutku kada njenom zapovjedniku, uglednom generalu s politickim ambicijama Josephu "Fighting Joe" Campbellu (Crowmell) treba netko njegovih sposobnosti. Naime, jedne noci njegovu kci, kapetan Elizabeth Campbell (Stefanson), inace strucnjaka za psiholoski rat, pronalaze na vjezbalistu golu i zadavljenu. Brenner dobija zadatak da pronadje pocinitelja prije nego sto za slucaj doznaju mediji i nastete moralu vojske. Posto je zrtva, po svoj prilici silovana, Brenner za partnera u istrazi dobija zastavnicu Saru Sunhill (Stowe), strucnjaka za takvu vrst zlocina. Njih dvoje, iako raspolazu s ovlastima nezamislivim za njihove civilne kolege, imaju poteskoca u istrazi, jer gotovo nitko u bazi, ukljucujuci pukovnika Roberta Moorea (Woods), Elizabethinog pretpostavljenog, nema namjeru razbiti nesluzbeni "zakon sutnje". No, Sunhill i Brenner svejedno otkrivaju bizarne pojedinosti iz Elizabethinog privatnog zivota, kao i indicije koje upucuju da je zlocin povezan s traumaticnim dogadjajem iz njene proslosti.
Propagandni materijali (barem oni koristeni u Hrvatskoj) su GENERALOVU KCI nastojali opisati kao film koji je inspiriran na istinitim dogadjajima te koji se bavi ozbiljnim temama kao sto je polozaj zena u americkim oruzanim snagama. Prava je istina ta da je film baziran na slabo poznatom romanu kojeg je, pak, obradio jedan ugledni (William Goldman) i jedan potpuno nepoznati scenarist (Bertolini). Kakve su bile stvarne scenaristicke namjere nikada necemo saznati, s obzirom da je rezija povjerena tipu po imenu Simon West, ciji je talent iskazan u mizeriji zvanoj CON AIR bio takav da prema njemu Michael Bay i Joel Schumacher izgledaju kao velikani sedme umjetnosti. U svakom slucaju, West se ni ovdje nije previse iskazao, jer se njegov film uopce ne bavi nikakvim ozbiljnim pitanjima, vise zainteresiran time da u film utrpa sto je moguce vise akcijskih scena koje ne samo sto nisu uzbudljive niti uvjerljive, nego bez potrebe produzuju trajanje GENERALOVE KCI na dva sata. Kada u filmu nema bespotrebne makljaze i eksplozija, West nam servira potpuno predvidljivi zaplet i rasplet, neproduhovljene dijaloge i prizore uglednih glumaca (Cromwell, Williams, Woods) koji se ocito srame sto su za pare pristali ucestvovati u ovoj sramoti (a ni Travolta nije bio bas previse zagrijan za ulogu).
No, pravi razlog za blamazu autora lezi upravo u cinjenici da je film trebao imati nekakvu Poruku kojom se osudjuje zatucanost i muskosovinisticka kultura u americkoj vojsci, odnosno isticu vrline zena (i homoseksualaca , koji se u skladu s "politicki korektnim" pravilima danasnjeg Hollywooda moraju pojaviti u svakom filmu) u oruzanim snagama koje zbog zlih republikanaca u Kongresu ne mogu uzivati ista prava kao ostali gradjani Clintonove Amerike. No, tesko da ce ijedna feministica biti posebno odusevljena ovim filmom, s obzirom da su scene silovanja rezirane imajuci vise u vidu zadovoljavanje niskih poriva muske publike nego neku poruku protiv nasilja. Takodjer im se nece svidjeti ni to sto je u ovom kvazifeministickom trileru glavnom zenskom liku bez potrebe uvaljena ljubavna proslost sa Brennerom, a k tome jos sirotica cijeli film ne radi nista nego glumata nekakvu bespomocnu damu u opasnosti. I, naravno, eksplicitno toleriranje homoseksualizma kao normalne pojave nekako ne ide sa scenaristickom idejom da S/M igrice, s druge strane, ne mogu biti nista drugo nego simptom ozbiljnog mentalnog poremecaja. Zbog svega toga GENERALOVA KCI ne uspijeva u nicemu drugomu do jos jednog podsjecanja na urodjeno licemjerje suvremenog Hollywooda. No, da bi smo to shvatili nije nam potrebno dva sata maltretiranja s ovim celuloidnim gnojivom.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos