THE PATRIOT
Glavni junak filma je udovac (Ljubisa Samardzic) i bivsi ratnik, koji sa svojih sedmoro djece zivi mirnim, idilicnim zivotom na seoskom imanju. No godine 1941. Hitler je porobio zemlju, ali se slobodarski duh naroda s time ne moze pomiriti te se donosi odluka o ustanku. Nas junak, iako ga njegov prijatelj, politicki komesar (Marko Nikolic) kumi da svoj vojnicki talent stavi u sluzbu ustanika, tvrdi da su Nijemci "velika sila" te da se protiv njih ne moze. Njegov jedva punoljetni sin (Dragan Bjelogrlic) je skojevac koji ima drukcije misljenje te, za razliku od svog oca, bez krzmanja uzima pusku u ruke. No, slabo naoruzani i neiskusni ustanici u pocetku imaju malo uspjeha. Nijemaca oboruzanih artiljerijom, avijacijom i tenkovima. Nakon jednog od takvih poraza ranjeni sin pronalazi utociste na imanju svog oca. To ce nasem junaku u goste dovesti njemacku kaznenu ekspediciju koju vodi sadisticki pukovnik-esesovac (Radko Polic). Nakon sto je sina-ustanika zarobio i odredio za strijeljanje, esesovac ce nasem junaku ubiti jednog od sinova, zapaliti imanje i otjerati stoku. Nekoc mirni udovac konacno odlucuje upotrijebiti svoje bogato ratnicko iskustvo - nakon sto je poubijao njemacku patrolu i oslobodio sina, ostatak svoje obitelji salje u zbijeg k sestri (Milena Dravic) svoje pokojne supruge, koja je u njega zaljubljena, a sam se stavlja u sluzbu ustanika. Svjestan da protiv Nijemaca nema sanse u otvorenoj borbi, on na brzinu organizira partizanski odred i strategijom "udari i nestani" Nijemcima nanosi teske gubitke. Tako je cak i general Wehrmachta (Peter Carsten) koji sebe vidi kao ratnika-kavalira, prisiljen nevoljko odobriti nekonvencionalne i krvave metode svojeg esesovskog pukovnika. S vremenom je partizanski odred je toliko ojacao da mu se pridruzuje britanski oficir (Relja Basic) da koordinira buducu suradnju. Na kraju, ojacani, osvjezeni i ohrabreni saveznickom pomocu, partizani u odlucnoj bitci tuku Nijemce i njihove domace sluge, a po zavrsetku rata nas junak se zajedno s ratnim drugovima zaklinje kako ce ne samo obnoviti razruseno i popaljeno, nego i sagraditi novo drustvo, temeljeno na socijalnoj pravdi i u krvi iskovanom braststvu i jedinstvu naroda i narodnosti Jugoslavije...
Naravno, netko ce se zapitati kakve veze gore navedeni sinopsis ima s PATRIOTOM, povijesnim spektaklom njemackog rezisera Rolanda Emmericha i prvom uzdanicom ovogodisnjeg holivudskog ljeta koja se pojavila u nasim kinima? Jedan od mogucih odgovora je i taj da gore navedeni sinopsis ima mnogo vise zajednickog s PATRIOTOM nego sto scenarij Roberta Rodata (SPASAVANJE VOJNIKA RYANA) ima s povijesnom istinom. Smjesten u Juznu Karolinu u doba americkog rata za nezavisnost, Emmerichov film jos jednom pokazuje do koje je mjere Hollywood spreman "kreativno" interpretirati povijesne cinjenice kako bi pomirio americki sovinizam s "politickom korektnoscu". Glavni junak filma Benjamin Martin je temeljen na stvarnoj povijesnoj licnosti, Francisu Marionu, ali s njime ima malo veze, i to zbog dobrih razloga - Marion se u povijesnim knjigama vodi kao sadisticki monstrum koji je silovao vlastite robove i organizirao lov na Indijance iz sporta. Slican je tretman dozivio i glavni negativac, temeljen na britanskom pukovniku Tarletonu koji je iz rata izasao s reputacijom heroja i ostatak zivota proveo kao ugledan gradjanin Liverpoolea i visegodisnji zastupnik u britanskom Parlamentu; pukovnik Tavington u filmu je, pak, sadisticki monstrum prema kojemu su esesovci nevinasca. Kada svemu tome dodamo scene u kojima zene i crnci na zadrtom americkom Jugu prije 200 godina uzivaju u potpunoj ravnopravnosti, kao i to da Indijanaca, koji su u ratu uglavnom suradjivali s Britancima, uopce nema, postaje jasno zasto se ovaj film samo uvjetno moze shvatiti kao "povijesni".
S druge strane, slicno kao u slucaju GLADIJATORA prije par mjeseci, gledatelji koje previse ne muci pitanje potpune povijesne autenticnosti ce biti zadovoljni. A pogotovo ce biti zadovoljni oni gledatelji koji godinama osjecaju nostalgiju sa partizanskim filmom. Naime, ovaj Emmerichov uradak u potpunosti zadovoljava sve "kanone" filmova s kojima su se nekada dicile bivse jugoslavenske republike, pokrajine, opcine i slicne drustveno-politicke zajednice, pa je prilicno uvjerljiva hipoteza Jurice Pavicica u "Slobodnoj Dalmaciji" kako je Emmerich u svojim mladim danima gledao raznorazne otpisane i partizanske eskadrile. Nije bilo tesko zamijeniti NOB s americkom revolucijom, Nijemce s Crvenim mundirima a "sarce" i "smajsere" s tomahavcima i musketama. Emmerich je u tome barem djelomicno uspio, a i tumac glavne uloge Mel Gibson je kao reziser u svom HRABROM SRCU pokazao kako ima sklonost za takvu vrstu filmova. To se prije svega vidi u akcijskim scenama, koje su prilicno dojmljive, ne samo po svojoj krvolocnosti, nego i po tome sto je vjerno rekonstruiran nacin ratovanja u 18. stoljecu (kada su brzina i domet vatrenog oruzja nalagale koristenje tzv. linijske taktike u uredjenim bitkama).
Na zalost, Emmerichov film je ipak u mnogim stvarima daleko slabiji od HRABROG SRCA. Dok je Gibsonov film imao karizmaticnog negativca, ovdje imamo karikature u likovima pukovnika Tavingtona i Lorda Cornwallisa, i tu nista ne pomaze sto ih tumace tako dobri britanski glumci kao Jason Isaacs i Tom Wilkinson. Ni s ostalim sporednim likovima stvari ne stoje nimalo bolje - Karyo, Cooper i Joely Richardson (sestra mnogo poznatije Natashe) samo otaljavaju svoje uloge, opterecene kretenskim dijalozima. Jos je tragicnija stvar s najmladjim protagonistima - ljepuskasti Australac Heath Ledger u ulozi Martinovog sina sluzi kao zamjena za di Caprija, jer je netko trebao privlaciti tinejdzerice u kino, dok je njegova partnerica Lisa Brenner zivi uzas. Emmerich, na svu srecu, ima osjecaja za ritam, tako da sentimentalno ljigavi i maksimalno predvidljivi segmenti, koji se bave privatnim zivotom likova izmedju bitaka, ne traju previse. PATRIOT se moze pohvaliti izvrsnom fotografijom Caleba Deschanela, koja dosta pridonosi atraktivnosti pejzaza Juzne Karoline kao i kostima iz 18. stoljeca. S druge strane, po prvi put nakon dugo vremena, nekoc neprikosnoveni skladatelj John Williams (RAT ZVIJEZDA) je potpuno zakazao. Njegova partitura se svodi na beskrajno dosadno gudanje koje u nekim dijelovima nikako ne moze razlikovati od opusa njegovog kolege Morriconea, koji je zbog hiperprodukcije odavno bio otisao "na kvasinu".
Sve u svemu, PATRIOT je film koji ce vas zabaviti ako ga ne shvatite previse ozbiljno, te dva i pol sata u kinu nece biti ugodno samo zbog rashladnih uredjaja. S druge strane, autor ovih redova se ne moze oteti dojmu da bi Ljubisa Samardzic sa "sarcem" tu pokazao daleko vise sarma i efikasnosti nego Mel Gibson s tomahavkom.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos