BRINGING OUT THE DEAD
Malo je filmasa u svijetu koji se sa svojim ugledom mogu mjeriti s Martinom Scorseseom. Taj je americki filmski reziser, jedan od rijetkih pripadnika zlatne generacije iz 70-tih godina koji je remek-djela nastavio snimati i u slijedeca dva desetljeca, pretplacen na hvalospjeve od strane kritike i mnogi ga smatraju najvecim americkim filmasem danasnjice. No, cak se i zivucim filmskim bozanstvima zna dogoditi da se tu i tamo okliznu i snime film koji nece zadovoljiti nebeske standarde na koje su nas bili navikli. U slucaju Scorsesea to se dogodilo s njegovim najnovijim filmom, IZMEDJU ZIVOTA I SMRTI. Projekt koji ga je ponovno spojio s njegovim starim suradnikom i kolegom Paulom Schraderom, scenaristom legendarnih filmova kao sto su TAKSIST, RAZJARENI BIK i POSLJEDNJE KRISTOVO ISKUSENJE, nije bas najbolje prosao na kino-blagajnama, sto je i bilo za ocekivati. No, s druge strane, mnoge je iznenadila reakcija kritike, podijeljene na one koji su izrazavali sok i nevjericu Scorseseovim podbacajima i one koji su za to pokusavali pronaci racionalno opravdanje. Scorseseovom filmu je negativni publicitet donijelo i angaziranje bracnog drugova Nicolasa Cagea i Patricie Arquette upravo u trenutku kada se doticnima raspadao brak.
Scenarij Paula Schradera se temelji na romanu Joea Conellyja, knjizevnika koji je neko vrijeme proveo radeci kao vozac ambulantnih kola, te je svoje dozivljaje kasnije prenio na papir. Radnja se dogadja pocetkom 90-tih godina u New Yorku, prije nego sto je rigidni republikanski gradonacelnik Rudolph Giuliani zaveo red i mir na njegovim ulicama. Te ulice u siromasnoj cetvrti Hell's Kitchen su tada bile kraljevstvo prosjaka, alkoholicara, beskucnika, narkomana, maloljetnickih bandi i slicnih spodoba koje cesto zavrsavaju kao pacijenti Franka Piercea (Cage), bolnicara koji je u posljednje vrijeme postao emocionalno iscrpljen i nesposoban da dalje obavlja svoj posao. Pierce, koji vec mjesecima nikoga nije uspio vratiti u zivot, i kojega opsjeda duh mlade djevojke Rose (Roman) koju nije uspio spasiti, namjerava dati otkaz, ali zbog nedostatka ljudstva i predstojece noci punog mjeseca njegov ga kapetan (Nascarella) nagovara da obavlja svoju duznost slijedecih 48 sati. U slijedece tri noci ce Frank izmijenjati tri partnera, koji se svaki na svoj nacin suocavaju sa stresom kojeg izaziva njihov posao - Larry (Goodman) je patoloski prozdrljivac, Marcus (Rhames) je krscanski fundamentalist koji svojim pacijentima propovijeda Evandjelje, a Tom (Sizemore) sadisticki nasilnik koji mlati svoje pacijente. U medjuvremenu, Frank ce se sprijateljiti s Mary Burke (Arquette), bivsom narkomankom i kcerkom sredovjecnog covjeka kojega je vratio u zivot.
Mnogi su kriticari primjetili kako su Schrader i Scorsese u ovom filmu ponavljaju mnoge motive iz TAKSISTA, svoje prve i najuspjelije kolaboracije. Radnja se odvija nocu, u njujorskoj urbanoj kaljuzi koja je gotovo nerazluciva od danteovskih vizija pakla, a otudjeni protagonist je sve manje sposoban da se nosi sa stresom koje donosi svakodnevno suocavanje s ljudskim stradanjem. Na zalost, tu prestaju slicnosti izmedju ta dva filma. Dok se u TAKSISTU mogao pronaci drustveni i politicki komentar i nimalo pohvalni prikaz americke stvarnosti 70-tih godina, IZMEDJU ZIVOTA I SMRTI gotovo u potpunosti ignorira socijalni kontekst nevolja glavnog junaka, cineci ga otudjenim ne samo od drustva, nego i od publike. Da stvar bude gora, struktura samog filma nije najsretnije rijesena - Scorsese pricu vodi kroz niz vinjeta cije je vezivno tkivo, kao kod vecine losih holivudskih filmova, niz neuvjerljivih koincidencija. Iako se s vremena na vrijeme u filmu mogu vidjeti vizualno fascinantne scene (poput Frankovih snovidjenja ili vatrometa pred kraj filma), one se prije mogu objasniti kao udovoljavanje Scorseseovim larpurlartistickim porivima nego nesto sto ima veze s temom filma. Najvaznija razlika izmedju negdasnjeg remek-djela i ovog filma jest u protagonistu, koji je umoran i neaktivan, i kojeg tumaci jednako umorni Nicolas Cage, ocigledno ne bas previse zainteresiran za samu ulogu, bas kao i njegova (sada bivsa) supruga. S druge strane, Scorsese nedostatak napora kod glumacke ekipe vise nego kompenzira odlicnim epizodistima, kao sto su Ving Rhames (PAKLENI SUND), Tom Sizemore, latino-pjevac Marc Anthony u ulozi rastafarijanskog propalice Noela ili Cliff Curtis (TRI KRALJA) kao suosjecajni diler. IZMEDJU ZIVOTA I SMRTI predstavlja niz zanimljivih i fascinantnih dijelova, koje umorni Scorsese nije uspio spojiti u suvislu cjelinu. Njegov je film, stoga, neuspio, ali cak i ovaj neuspjeh je dovoljno kvalitetan da izazove zavist Scorsesevih manje talentiranih kolega i jos jednom potvrdi reputaciju najboljeg americkog rezisera danasnjice.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos