ERIN BROCKOVICH - ZENA ZA 333 MILIJUNA US$
Kada je objavljeno da je Julia Roberts za nastup u ERIN BROCKOVICH uspjela izboriti 20 milijuna US$, mnogi su nasli za shodno primijetiti da su se po pitanju honorara holivudske glumice konacno izborile za jednakost sa svojim muskim kolegama. Feministkinjama je dodatni razlog za slavlje bio i taj sto Roberts, za razliku od svoje naslavnije uloge u ZGODNOJ ZENI, ovaj put tumaci lik iz stvarnog zivota koji bi trebao biti uzorom svakoj modernoj zeni. S druge strane, iskusni kriticari ce cijelu tu pricu o 20 milijuna US$ uzeti prije kao razlog za zebnju nego za slavlje. Naime, takvi se honorari "potezu" samo onda kada je holivudski producent nesiguran u kvalitet svog filma, odnosno uvjeren da ce slavna njuska dovuci u kina milijunsku publiku koja u svakom drugom slucaju ne bi doticni film dotaknula "stapom na daljinski". Kriticarsku skepsu bi donekle trebao ukloniti ime rezisera Stevena Soderbergha, koji je nakon kanske Zlatne palme za SEKS, LAZI I VIDEOVRPCE izgradio reputaciju nekonvencionalnog filmasa. U svakom slucaju, honorar za gospodjicu Roberts se isplatio producentima, i ERIN BROCKOVICH je zavrsila kao jedan od komercijalno najuspjesnijih filmova na americkom kino-trzistu ovog proljeca.
Junakinja filma je Erin Brockovich (Roberts), samohrana majka koju zivot posljednjih godina nije bas previse mazio. Nakon dva propala braka je ostala bez icega, ako se izuzmu troje djece, koje pak, sve teze uzdrzava zbog svoje nezaposlenosti. Iako se trudi da dobije posao, potencijalni poslodavci su joj neskloni ne samo zbog nedostatka formalnog obrazovanja, nego i zbog prostackog rjecnika i provokativnog odijevanja koje je primjerenije prostitutkama. Na kraju ce joj se konacno smilovati Ed Masry (Finney), losandjeleski odvjetnik koji ju je bio zastupao u neuspjesnoj parnici za naknadu stete. U njegovom malom uredu Erin je zaduzena za sredjivanje dokumentacije i jednom prilikom, kada sredjuje rutinski slucaj prodaje nekretnina, ucini joj se cudnim sto dosije sadrzi medicinske podatke. Nastojeci rascistiti zabunu Erin odlazi u gradic Hinkley u pustinji Mojave, gdje joj Masryjeva klijentica, gospodja Jensen (Helgenberger) objasni kako je lijecnicki pregled njene obitelji platila Pacific Gas & Electric, korporacija koja u okolici grada ima industrijsko postrojenje. Erin se ucini sumnjivim to sto je obitelj Jensen, kao i cijeli niz obitelji u gradu, pogodjen raznim rijetkim oblicima raka i slicnim opakim bolestima, i ubrzo zbraja dva i dva - industrijsko postrojenje je godinama punilo gradski vodovod kancerogenim tvarima, a medicinski pregledi i kupnja nekretnina su dio lukavog plana da se cijeli taj slucaj zataska. Oboruzana s tim saznanjem, Erin svog sefa nagovara da protiv korporacije pokrene parnicu, na sto on nevoljko pristaje, svjestan kako njegova mala tvrtka ima slabe izglede protiv protivnika koji pliva u milijardama dolara. Ali uporna Erin nastavlja istrazivati i ne samo sto pronalazi dokaze, nego i nagovori cijeli grad da se pridruzi kolektivnoj tuzbi protiv korporacije. Za svoj rad Erin placa cijenu u privatnom zivotu, jer je s njenim stalnim odsutsvom od kuce sve manje zadovoljan George (Eckhart), njen najnoviji momak, koji je dobrovoljno pristao na posao babysittera.
Glavni problem ERIN BROCKOVICH je u tome sto je zaplet gotovo istovjetan CIJENI PRAVDE, drami Stevena Zailliana koja se takodjer temeljila na istinitoj prici o sudskoj borbi malih ljudi protiv mocnih korporacija. Neumitne usporedbe izmedju Soderberghovog i Zaillianovog filma prednost daju ovom potonjem; iako daleko od savrsenstva, Zaillian je u svom filmu izbjegao kliseje i demistificirao americko pravosudje. Nasuprot tome, ovaj film se temelji na rutinskom scenariju Susannah Grant, koji je primjereniji TV-konfekciji nego "ozbiljnoj" filmskoj produkciji teskoj 51 milijun US$. Iako se radnja temelji na uistinu zanimljivim dogadjajima, te iako je Grantova, po obicaju malo "dotjerala" i ispustila neke detalje u svrhu vece filmicnosti, gledateljima ERIN BROCKOVICH nece biti bas previse zanimljiva. Iako se zaplet razvija linearno, sam scenarij se nikako ne moze odluciti hoce li se vise baviti samom obradom sudskog slucaja ili zivotnim nedacama svoje protagonistice. Reziser Soderbergh, pak, odaje dojam da ga je ovaj projekt zanimao iskljucivo zbog honorara te je film rezirao krajnje konvencionalno, bez ikakvih natruha autorskog pristupa. Nasuprot tome, Julia Roberts se potrudila u svojoj ulozi, iako ce kvaliteta njene glume prije biti upamcena provokativna garderoba i dekoltei, koji sluze kao izvrsna reklama za Wonderbra (cije je koristenje bilo neophodno radi autenticnosti, s obzirom da je prava Erin Brockovich, koja se u filmu pojavljuje u maloj ulozi konobarice, opremljena impresivnim poprsjem). Gotovo zaboravljeni britanski glumac Albert Finney (ANNIE, POD VULKANOM) je vrlo dobar kao njen sef, a Aaron Eckhart se dobro snasao u nezahvalnoj ulozi muskog babysittera. No, usprkos solidnoj glumi, banalnost scenarija i nezainteresiranost rezisera su ucinili da ERIN BROCKOVICH ne bude previse zanimljiva gledateljima niti kod njih izazove adekvatnu emocionalnu katarzu. Predvidljivost, suhoparnost i rutinerstvo filmasa su garantirali da ova prica o nalicju americkog kapitalizma ne bude imala onakav ucinak kakav je zasluzila.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos