GLAS KOJI ODLUCUJE

SWING VOTE

• uloge: Andy Garcia, Harry Belafonte, Robert Prosky, Ray Walston, James Whitmore, Kate Nelligan, Milo O'Shea, Albert Hall, Bob Balaban, John Aylward, Lisa Gay Hamilton, Margaret Colin
• glazba: Harry Gregson-Williams
• scenarij: Ronald Bass & Jane Rusconi
• rezija: David Anspaugh
• proizvodnja: Columbia/ABC, SAD, 1999.
• distribucija: Continental
• trajanje: cca 90`

U bliskoj buducnosti, americki Vrhovni sud je zabranio pobacaj. Na temelju te odluke, savezna drzava Alabama je pobacaj proglasila ubojstvom i mladoj aktivistici koja je prekrsila taj zakon prijeti dugogodisnja zatvorska kazna. Taj je slucaj dosao do Vrhovnog suda cijim je novim clanom postao relativno mladi odvjetnik Joseph Kirkland (Garcia). Odluka u tom slucaju ce imati znacajne politicke posljedice, i stjecajem okolnosti Kirklandov glas dobija veliku tezinu. Kirkland je politicki neiskusan te postaje izlozen zestokom lobiranju kako svojih konzervativnih i liberalnih kolega, tako i clanova svojeg tima i obitelji. No, svemu usprkos, on ce svoju odluku donijeti tek nakon dugog i temeljitog razmisljanja.

Vjerovali ili ne, producent ovog TV-filma je Jerry Bruckheimer, holivudski filmas kojeg obicno povezujemo s duhovnom hranom za jednostanicne organizme. Njegov izlet u vode "ozbiljnog" filma, pak, za temu ima izuzetno slozeno pitanje pobacaja, koje izaziva zestoke i emocionalne podjele u americkom drustvu i prijeti da izazove slicne krvave posljedice kao i pitanje ropstva prije stotinu i pol godina. Iako scenarij Ronalda Bassa na prvi pogled izgleda kao pokusaj da se tome problemu pridje s razlicitih gledista, na kraju je ipak rijec o holivudskom proizvodu, koji eskplicitno drzi liniju "politicke korektnosti", odnosno prava zena na pobacaj. Pristranost filmasa i nije problem sam po sebi (jedan od najboljih filmova na tu temu, KISA PRIJE GRMLJAVINE, imao je eksplicitni pro-choice stav), koliko poprilicna neuvjerljivost, kako u prikazu samih politickih intriga unutar Vrhovnog suda tako i ultrasentimentalnog finala, koje nema blage veze s time kako ta institucija, kao i ostatak americkog establishmenta, funkcioniraju u stvarnom zivotu. Glumci su vrlo dobri, ali oni tesko da mogu kompenzirati jednodimenzionalnost svojih uloga. GLAS KOJI ODLUCUJE je stoga, jeftini i neuspjeli agitprop proizvod koji, uostalom, nece biti bog-zna-kako zanimljiv ikome tko zivi izvan americkih granica.