[ Recenzije ] [ Pretraživanje ]         Filmske stranice         [ http://film.purger.com ]

LOMECI VALOVE

UNATOC SVEMU

BREAKING THE WAVES

Hrvatska je u posljednjih desetak godina svedena na kulturnu provinciju, a jedan od pokazatelja je i to sto je LOMECI VALOVE, po mnogima jedan od najvaznijih filmova devdesetih, morao cekati gotovo cetiri godine na svoju hrvatsku premijeru. Prema domacim distributerima, koji su ovo djelo ignorirali, ipak treba imati odredjeno razumijevanje. Njegov autor, danski reziser Lars von Trier, stekao je reputaciju ekscentrika cija otkacenost nije ogranicena iskljucivo na njegov privatni zivot, nego se moze vidjeti i u njegovoj filmskoj karijeri. Nakon sto je privukao paznju svjetske kritike svojim nekonvencionalnim, ali svjezim filmovima (odnosno svojevrsnom evropskom inacicom TWIN PEAKSA u obliku mini-serije KRALJEVSTVO), von Trier je oko sebe okupio skupinu kolega i stvorio svojevrsnu filmsku sektu zvanu "Dogma 95" ciji je sada vec legendarni "Zavjet cistoce" postao svojevrsnom alternativom danasnjem ultrakomercijalnom nacinu proizvodnje filmova. Von Trier se nije suprotstavio nepisanim filmskim pravilima samo po pitanju forme, nego i po pitanju sadrzaja - njegov posljednji film IDIOTI je prvo mainstream ostvarenje koje sadrzi scene neglumljenog seksa koje su se dosada mogle vidjeti iskljucivo u pornicima. No, kako stvari stoje, hrvatski distributeri su ipak precijenili spremnost hrvatske publike na nove izazove. LOMECI VALOVE, koji je u svijetu i kod kritike dozivio nezapamcene panegirike, i u nasim kinima je dozivio sasvim solidan uspjeh.

Radnja filma se dogadja 70-tih godina u malom naselju na sjeveru Skotske, ciji stanovnici pripadaju fundamentalistickoj kalvinistickoj sekti, a vodstvo crkvene opcine nastoji provoditi stroga pravila u svim oblastima drustvenog zivota. Lokalnu svakodnevnicu pomuti mlada i naivna Bess McNeil (Watson), koja se do usiju zaljubi u Jana Nymana (Skarsgard), Danca koji radi kao busac na obliznjim naftnim platformama u Sjevernom moru. Nakon sto joj crkveni oci nevoljko daju odobrenje da se uda za stranca, Bess zapocinje idilican zivot s Janom. No, kada medeni mjesec zavrsi i Jan bude prisiljen vratiti se na platformu, Bess je shrvana spoznajom kako ne moze zivjeti bez njega. Stoga Bess moli Boga da joj Jana sto prije vrati kuci, ali ce joj zelja biti ispunjena na okrutan nacin - Jan na platformi dozivi nesrecu i ostane paraliziran od vrata nadolje. Jan, koji je svjestan da njegova supruga vise nece s njim nikada voditi ljubav, moli Bess da spava s drugim muskarcima te mu poslije o tome prica ne bi li mu tako dala razloga za zivi. Nakon oklijevanja, Bess ga poslusa, seksualni nemoral je nemoguce sakriti u malom mjestu, ciji su je vodje spremni izopciti iz svoje zajednice. Bessina obudovjela surjakinja Dodo (Cartlidge) i lijecnik, dr. Richardson (Rawlins) u Bessinom skandaloznom ponasanju vide simptome dusevne bolesti, dok je Bess, sa svoje strane uvjerena kako je to jedini nacin da provede Bozju volju i pomogne suprugu da ozdravi.

Svi oni koji su o von Trieru stvorili predodzbu na osnovu polutabloidnih napisa o njegovoj ekscentricnosti, odnosno o anarhoidnom i antiestablishmentskom karakteru njegovih filmova, dozivjet ce poprilicno iznenadjenje kada budu gledali LOMECI VALOVE. Naime, ovdje se ispostavlja da von Trier ispod krinke "nestasnog djeteta" danskog i evropskog filma krije pravu prirodu religioznog mistika, ciji je zivotni svjetonazor blizi uglednim krscanskim filmasima kao sto su Kieszlowski, Tarkovski ili Bresson nego cinicnim ikonoklastima poput Kena Russella i Luisa Bunuela. Von Trier film temelji na zapletu koji je prilicno jednostavan, ali koji ostavlja prostora da se na njemu izgradi filmcina cije epske proporcije nisu samo u dva i pol sata duljine. Na prvi pogled, LOMECI VALOVE ne izgleda previse raskosno. Ne samo sto je radnja smjestena u turobno i nimalo privlacno podneblje Sjeverne Evrope, nego se von Trier ovdje koristio i tehnikama koje ce poslije postati zapovijedima njegovog "Zavjeta cistoce". Manje-vise su sve scene snimane "iz ruke", na autenticnim lokacijama, zvuk se snimao zajedno sa slikom, a jedini specijalni efekt je bilo prebacivanje filmske vrpce na video i obrnuto, koje je za cilj imalo da fotografija bude sto turobnija i sivlja. No, vizualni i produkcijski asketizam je na kraju samo omogucio gledateljima da spoznaju prave vrline, zbog kojih LOMECI VALOVE uistinu zasluzuje da, za razliku od nekih precijenjenih "oskarovskih" dobitnika i art-snobovskih favorita, udje u povijest kao jedan od najboljih filmova svoga doba.

Mozda najveci von Trierov talent jest maestralni izbor glumackih talenata. Britanskoj glumica Emily Watson, koja tumaci Bess, ovo je bio pocetak filmske karijere, ali to bi se tesko moglo zakljuciti po kvaliteti njenog rada. Malo je glumica koje se s takvom lakocom mogu nositi s tako zahtjevnom ulogom - njena Bess je prisiljena u relativno kratkom vremenskom razdoblju prijeci ekstremna emocionalna stanja, od agonije do ekstaze, te natjerati publiku da suosjeca s njenim likom, cak i situacijama koje prije izazivaju podsmjeh nego sazaljenje. Watson ne samo sto je za potrebe uloge morala savladati teski skotski naglasak (kojeg je domaci distributer u titlovima "pokrio" ekavicom), nego se cak nositi i s dvostrukom ulogom u scenama u kojima Bess vodi svoje razgovore s Bogom. Njen partner, svedski glumac, Stellan Skargard, kojeg smo u holivudskim ostvarenjima uglavnom vidjali u epizodnim ulogama negativaca, ovdje tumaci glavni lik oko kojeg se sve vrti i pri tome iskazuje nevjerojatnu vjestinu. Skarsgard je prilicno dojmljiv kao simpaticni, plemeniti "fizikalac" cija ce ljubav prema vlastitoj supruzi izazvati tragediju. Jedini glas "razuma" u cijelom filmu jest lik Dodo, koju izvrsno tumaci u holivudskim produkcijama totalno neiskoristena Katrin Cartlidge - cak i najskepticniji gledatelji ce upravo kroz njenu postupnu transformaciju dozivjeti emocionalnu katarzu na kraju filma. Von Trier ne samo sto vjesto barata sadrzajem nego i formom - naizgled kaoticni karakter filma, kojeg daje "tresuca" kamera, ukrocen je podjelom filma na poglavlja, pri cemu titlovi - staticki kadrovi pejzaza s jarkim bojama, s pop-hitovima 70-tih u pozadini - predstavljaju svojevrsnu negaciju svega onoga sto se moze vidjeti u ostatku filma. Kada se gledatelj shvati kako je gledao film koji od pocetka do kraja sluzi zaokruzenoj autorskoj viziji, vjerojatno ce se sloziti s autorom ovih redaka koji LOMECI VALOVE smatra filmom kojeg je uistinu trebalo cekati sve ove godine.

  • ocjena: izvrstan (++++)

    (c)2000 Dragan Antulov


    NAPOMENA: Ovaj dokument namijenjen je isključivo za osobnu upotrebu.
    Za svako drugo korištenje i re-distribuciju u elektronskom, pisanom ili bilo kojem druogm obliku,
    uključujući i WWW-stranice, potrebna je izričita PISANA dozvola autora.

    Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos