Proslogodisnja "oskarovska" utrka nas je jos jednom bolno podsjetila kako postoje filmovi koji, iz ovih ili onih razloga, ne mogu biti prikazani u Hrvatskoj. Ironijom sudbine, bas u vrijeme kada su u nasim kinima legitimitet konacno stekli filmovi proizvedeni u Srbiji, sasvim "normalni" britanski film nominiran za "Oscara" je morao cekati godinu dana na distribuciju, i to vjerojatno zbog sadrzaja koji je vrijedjao osjecajcice nasih vrlih drzavotvoraca. ELIZABETH, povijesna drama o ranim godinama engleske kraljice Elizabete I, uplasila je nase distributere zbog nimalo pohvalnog gledanja na Katolicku crkvu u Engleskoj 16. stoljeca, a tu institucija se dan-danas u Hrvatskoj smatra svojevrsnom svetom kravom. Da bi bili sigurni, sacekali su promjenu vlasti u Hrvatskoj, te nasi gledatelji imaju priliku gledati ELIZABETH s najmanje godinu dana zakasnjenja. Toliko cekanje se isplatilo, barem utoliko sto je rijec o filmu sto se odlikuje izborom rezisera i glumaca prilicno neobicnim za jednu tipicno britansku povijesnu temu. Naime, rezija je povjerena Shekharu Khapuru, Indijcu koji se dosada istakao samo kontroverznom, ali precijenjenom biografskom dramom KRALJICA BANDITA, i koji, kako sam tvrdi, o engleskoj kraljici Elizabeti nije nista znao kada je prihvatio posao. Medju glumackom ekipom dominiraju Australci (Blanchet, Rush), a tu se naslo mjesta i za francuskog profesionalnog nogometasa Erica Cantonu, koji tumaci francuskog ambasadora.
Radnja filma zapocinje 1554. godine, sedam godina nakon smrti kralja Henryja VIII koji je Englesku otcijepio od Papine crkvene vlasti. Prijestolje sada drzi njegova kci Mary (Burke), fanaticna katolkinja koja je odlucila Englesku vratiti na pravi put, i cije su joj metode iskorijenjivanja protestanske hereze donijele nadimak "Krvava Mary". Na zalost katolicke dvorske stranke, koju vodi beskrupulozni vojvoda od Norfolka (Eccleston), Maryn brak s spanjolskim kraljem Filipom nije donio nasljednika, a za njenu najnoviju trudnocu se ispostavlja kako je rijec o zlocudnom tumoru. Prijesto bi nakon Maryne smrti trebalo pripasti njenoj mladoj polusestri Elizabeth (Blanchet), koja ne krije da je sklona protestantizmu, te je stoga Norfolk baca u tamnicu. Na Norfolkovu nesrecu, Mary umire prije nego sto ce potpisati njenu smrtnu presudu, pa Elizabeth 1558. godine postaje kraljicom. To nije kraj njenih problema - drzavna blagajna je ispraznjena, vojska svoju slabost dokazuje katastrofalnim ishodom pohoda na Skotsku, a kraljicin autoritet podrivaju biskupi s propovijedaonica. Svjestan slabosti kraljicinog polozaja, njen vjerni ali ostarjeli savjetnik Sir William Cecil (Attenborrough) rjesenje vidi u udaji za nekog mocnog evropskog monarha, pri cemu su najizgledniji kandidati spanjolski kralj Filip i brat francuskog kralja, vojvoda od Anjoua (Cassell). No, mlada kraljica je zaljubljena u Roberta Dudleya (Fiennes), earla od Leicestera, te njena neodlucnost izaziva bezbrojne intrige na dvoru, pri cemu prednjaci Norfolk. Svemu tome treba dodati i bulu pape Pavla IV (Gielgud), koji katolicima koji dignu ruku na svog monarha garantira mjesto u raju. No, Elizabeth se uspjesno nosi sa svim tim iskusenjima, uceci se vjestinama politicke manipulacije, dok njen vjerni zastitnik i sef tajne sluzbe Sir Francis Walsingham (Rush) ne bira sredstva u eliminaciji svih njenih neprijatelja.
Za razliku od vecine holivudskih i britanskih produkcija koje su se bavile epohom kraljice Elizabete, scenarij Michaela Hirsta se nije bavio njenim zlatnim godinama, kada je rukovodila evolucijom Engleske od drugorazredne evropske drzave u svjetsku silu i bastion zapadne kulture i civilizacije. Umjesto toga, mnogo vise ga je zanimala evolucija same Elizabete od neiskusne tinejdzerke do mudre drzavnice, ovjekovjecene u imageu Djevicanske kraljice. Tome je indijski reziser Khapur dao svoj specificni stih - Engleska sredine 16. st. u njegovoj viziji nije mjesto kojim dominiraju raskosni kostimi i arhiketura. To je mracno mjesto razdirano nasiljem, a palace umjesto raskosi izgledaju poput tamnica; u njihovim mracnim hodnicima niti monarhu nije siguran zivot, a kamoli njegovim podanicima. Kratak, tezak i nasilan zivot Engleza u 16. stoljecu dovodi i do povecanog promiskuiteta, pa je ELIZABETH, po svojem ultranaturalistickom prikazu nasilja i seksa dosta slicna francuskom filmu KRALJICA MARGOT koji takodjer prikazuje posljedice vjerskog sukoba na zivot jedne nacije. Khapur svemu tome dodaje i specificno kadriranje koje svemu daje neobicnu, pomaknutu perspektivu, sto se moze primjetiti vec u prvim kadrovima, koji pokazuju spaljivanje na lomaci iz pticje perspektive. Na zalost, inzistiranje na mracnoj fotografiji je mnoge scene u filmu ucinilo nejasnim, a to pogotovo postaje problem u drugom dijelu filma, kada se radnja naglo ubrzava, valjda zato da se ELIZABETH ugura u dvosatni format. Iako su Britanci manje skloni kreativnom pristupu povijesti od Hollywooda, ovaj put je povijesna autenticnost zrtvovana nastojanju da posljednji kadrovi filma podsjecaju na KUMA. Ono sto je autenticno u filmu jest Cate Blanchett, crvenokosa australska glumica (OSCAR I LUCINDA, NADARENI GOSPODIN RIPLEY) koja izgleda kao da je iskocila iz Elizabetinih portreta za vrijeme njene vladavine. Njen glumacki talent je neosporan, kao i vjest prikaz transformacije lika od lakomislene tinejdzerke do beskrupuloznog monarha. Blanchett je uistinu zasluzila "oskarovsku" nominaciju za ovu ulogu, a mora se priznati da je i sam kipic prije trebao pripasti njoj, a ne Gwyneth Paltrow. Njen zemljak Geoffrey Rush (SJAJ) je vise nego dobar u ulozi mracnog Walsinghama, a i mijesana britansko-francuska glumacka ekipa je odlicna, izuzev Josepha Fiennesa koji je prilicno bljedunjav Dudley. Glazba Davida Hirschfeldera nije osobito dojmljiva, i vise nam u uhu ostaju klasicne skladbe koje su koristene kao dodatak.
No, usprkos tim nedostacima, ELIZABETH ne samo sto zasluzuje prolaznu ocjenu, nego predstavlja i nekonvencionalan, ali zanatski dobro uradjeni povijesni film.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos