THE MESSENGER: THE STORY OF JOAN OF ARC
JEANNE D'ARC
JOAN OF ARC
Ako se na povijest primijene kriteriji kojima se ocjenjuju holivudski scenariji, u vecini slucajeva je ona dosadna i predvidljiva. No, s vremena na vrijeme se pojavljuju usamljene licnosti koje same po sebi nisu vazne, ali koje samim tim sto su se nasle na pravom mjestu u pravo vrijeme znaju suprotno svim ocekivanjima mijenjati sudbinu buducih generacija. Jedan od takvih primjera jest i Jeanne d'Arc (1412-1431), nepismena skromna seljancica iz seoceta Domremy koja je u povijest usla kao Djevica Orleanska, najznamenitija licnost francuske povijesti. Jeanne d'Arc nije fascinirala samo povjesnicare, nego je pokazala nevjerojatnu sposobnost da postane simbolom i uzorom razlicitih, cesto suprotnih ideologija. Tako ljevicari u Djevici Orleanskoj vide simbol urodjene superiornosti potlacenih klasa nad degeneriranom aristokracijom i burzoazijom, dok se desnicarima kod nje svidja njen beskompromisni nacionalizam; konzervativcima je draga zbog toga sto simbolizira djevicanstvo i druge turbokrscanske vrednote, dok je liberali vole zato sto je bila feminist pola milenija prije svog vremena. Slicnu sklonost mitu o Ivani Orleanskoj su pokazivali i filmasi, i to jos od vremena pionira Georgesa Meliesa. Pri tome se najboljim filmom smatra STRADANJE IVANE ORLEANSKE danskog rezisera Carla Theodorea Dreyera iz 1928. godine, a njegovim stopama su krenuli i Victor Fleming, Otto Preminger i Robert Bresson. Krajem 90-tih je, pak, prica o Ivani Orleanskoj odjednom zaintrigirala Luca Bessona, francuskog filmasa koji se, za razliku od vecine svojih kolega, moze pohvaliti time da mu filmovi uzivaju globalnu popularnost. U pocetku je Besson bio misljenja da bi bilo zgodno da film o zeni-ratnici snimi zena-reziser sklona akcijadama, te je izbor pao na bivsu Cameronovu sticenicu Kathryn Bigelow (PAKLENI VAL). No, njihova suradnja je propala nakon sto je Bigelow odbila u naslovnoj ulozi angazirati Bessonovu voljenu suprugu, ukrajinski supermodel Millu Jovovich. Stoga je Besson odlucio sam preuzeti stvar u svoje ruke - napisao je scenarij i latio se rezije. Ultraskupi projekt nije najsretnije zavrsio - publika ga je ignorirala, kritika pokopala, a i tokom snimanja se raspao i brak s Millom, sto nije ostalo bez utjecaja na opci dojam.
Radnja filma zapocinje 1420. godine, u razdoblju koje je prozvano najmracnijim u francuskoj povijesti. Engleska i Francuska su upetljane u oruzani sukob koji se s kracim prekidima vodi od 1337. godine i koji je u povijest usao pod naslovom Stogodisnji rat. Zahvaljujuci superiornoj taktici i bolje organiziranoj vojsci, Englezi su postupno sirili teritorij pod svojom kontrolom i sada ne samo sto kontroliraju pola Francuske, nego imaju i vise nego ozbiljne izglede da preuzmu francusku krunu. U ostatku Francuske, pak, bjesni gradjanski rat izmedju zavadjenih feudalaca, pri cemu je skupina oko mocnog burgundskog vojvode otvoreno podrzava Engleze. Sve to se ne tice 8-godisnje Jeanne (Valentine) u seocetu Domremy, koju muce mnogo ozbiljniji problemi - vizije svetaca i opsesivna potreba da se ispovijeda nekoliko puta na dan. Jeanne jednog dana pronalazi mac u travi i to shvaca kao znak s nebesa da je predodredjena za veliku misiju. Dodatnu motivaciju joj predstavlja i to sto ce joj sestru silovati i ubiti banda engleskih vojnika prilikom pljacke i paleza sela, koja su u to doba bile sasvim normalna pojava. Devet godina kasnije Charles (Malkovich), sin posljednjeg francuskog kralja, osporava ugovor kojim je njegov otac bio ostavio krunu engleskom kralju Henryju V. S obzirom na to da je Henry V ubrzo umro i za sobom ostavio dijete, Charles sebe smatra legitimnijim nasljednikom i nastoji se okruniti u katedrali u Reimsu. Problem je u tome sto Charles osim legitimiteta ima samo par zamkova pod svojom kontrolom, praznu blagajnu i nikakvu vojsku, a Englezi se nalaze pred uspjesnim zavrsetkom opsade Orleansa, njegovog posljednjeg uporista. U tako ocajnoj situaciji cuje vijest kako se prema njemu zaputila izvjesna Djevica Orleanska (Jovovich), koja tvrdi kako joj je ukazao Sv. Mihovil i rekao da od princa zatrazi vojsku s kojom ce otjerati Engleze iz Francuske. Charles je skeptican prema toj prici, ali je takodjer sklon misljenju svoje punice Jolande Aragonske (Dunaway), koja u Ivani vidi priliku da se oko Charlesa okupe sujeverne seljacke mase. Ivani je povjereno zapovijedanje malom vojskom koja ce pozuriti u pomoc opsjednutom Orleansu. Tamo se ispostavi da ona nema pojma o vodjenju rata, ali svojim entuzijazmom i spremnoscu da se baci u najzesce okrsaje daje nuzan poticaj svojim vojnicima i preokrece tijek bitke u francusku korist. Orleans je oslobodjen opsade, Englezi po prvi put nakon dugo godina porazeni i na desetine gradova i pokrajina se vracaju pod vlast francuskog kralja, ukljucujuci Reims gdje ce Charles biti okrunjen kao kralj Charles VII. Postigavsi svoj cilj, Charles je sada daleko skloniji diplomaciji, i Ivanu, sa njenim fanaticnim radikalizmom vidi kao smetnju svojim dugorocnim ciljevima te kao nepotreban izvor izdataka za njenu vojsku. Lisena kraljeve potpore, Ivana dozivljava svoj prvi poraz ispod zidina Pariza, a ubrzo je u sumnjivim okolnostima zarobe i pristase Englezima sklonog burgundskog vojvode.
Prvu stvar koju valja primjetiti kod Bessonovog tretmana price o Ivani Orleanskoj jest to sto je odlucio potpuno odbaciti mitove, bilo da je rijec o onim holivudskim, bilo da je rijec o onome sto se uci u francuskim osnovnim skolama. Kao da je iz nekih nama bliskih primjera naucio sto znaci kada se legende o Obilicima i Zrinskima shvate previse ozbiljno, Besson se prema Ivani odnosi s nimalo postovanja. U njegovom filmu najveca francuska heroina je nista drugo nego curetak kojemu, najblaze receno, nisu bile sve daske u glavi; a u surovom povijesnom razdoblju kao sto je stogodisnji rat, primitivni, uplaseni i ocajni ljudi su ludilo skloni protumaciti kao bozansku inspiraciju. Takav revizionisticki stav, inace, nije nov u Francuskoj - jos je Voltaire u 18. stoljecu napisao pamflet protiv Ivane Orleanske koji i dan-danas sokira svojom surovoscu. No, u svijetu filma Bessonova vizija predstvalja novitet i osvjezenje.
Besson, na zalost, nije bio u stanju na tom revizionistickom stavu izgraditi koherentni film. Iako se ne moze reci da se nije trudio. Milla Jovovich je prilicno uvjerljiva Ivana Orleanska, a njen glumacki trud u prikazivanju ludila je sasvim solidan za nekoga tko je u glumacku struku usao iz svijeta foto-modela. John Malkovich je takodjer uvijek dojmljiv kao cinicni prijestonasljednik, dok Faye Dunaway izgleda prije kao strasilo, nego kao njegov utjecajni savjetnik. Prvi dio filma, pak, barem izgleda pristojno. Dok slike Ivaninih vizija izgledaju vise nego konfuzno i odaju Bessonovo videospotersko porijeklo, dotle su scene samih bitaka vise nego dojmljive. Besson nevjerojatno uziva u prikazivanju srednjovjekovne borbe, kao i cijelog niza zanimljivih metoda koje su srednjovjekovni ratnici smislili kako bi svoje protivnike poslali na onaj svijet. Pri tome se, naravno, lije krv do koljena i rezultat su scene borbe na istom ili mozda cak boljoj razini od one koju je Mel Gibson koristio u HRABROM SRCU. No, cim se radnja makne sa samog ratista, film drasticno gubi na tempu. Scene intriga na Charlesovom dvoru su prerazvucene, ali to nije nista prema grozoti koja nas ceka u zavrsnici. Samo sudjenje Ivani Orleanskoj, koje je bilo najveca inspiracija svim prethodnim filmasima, prilicno je zbrzano, ali Besson i ovdje nastoji biti kreativan preko svake mjere. Da bi se prikazale sumnje koje su tada morile Ivanu Orleansku, uveden je lik nekakve Ivanine savjesti, koju vrlo dobro tumaci Dustin Hoffman. Ali taj lik, koji je stvoren doslovno iz nicega, potpuno rusi konstrukciju filma i Bessonovu glavnu tezu kako se cijeli fenomen Ivane temeljio na osobnom ludilu. Film na kraju nema adekvatnu katarzu, a nedostaje i epilog koji bi prikazivao kako je epizoda s Ivanom ipak imala dugorocnih posljedica na ishod stogodisnjeg rata.
Sve u svemu, IVANA ORLEANSKA predstavlja neuspjelo djelce - vizualno dojmljivo, temeljeno na dobroj ideji, ali potonulo pod teretom ambicija za cije ostvarenje nije postojao adekvatni talent.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos