THE HURRICANE
Denzel Washington, jedan od najboljih holivudskih glumaca u prethodnom desetljecu, ima dva ozbiljna problema. Prvi je taj da njegovi filmski likovi, s obzirom da su crni, bez obzira na to koliko bili privlacni njihovim bijelim partnericama, nikada s njima nece zavrsiti u krevetu. Drugi je taj sto nakon "Oscara" dobijenog 1990. godine za sporednu ulogu u filmu RAT ZA SLAVU nikako da dobije zlatni kipic. Crni radikalni reziser Spike Lee mu je mogao pomoci po prvom pitanju, ali ne po drugom. To se pogotovo vidjelo 1993. godine kada je nominiran za naslovnu ulogu u biografskom filmu MALCOLM X (kod nas nikad prikazanom zbog toga sto je eksplicitni pro-muslimanski sadrzaj nervirao tadasnje hrvatske drzavotvorce) samo da vidi kako Akademija dijeli nagradu Alu Pacinu za mnogo inferiorniji nastup u MIRISU ZENE. Da bi sprijecio takvo ponizenje u oskarovskoj utrci 2000. godine obratio isto tako lijevo orijentiranom, ali bijelom i umjerenijem Normanu Jewisonu, kojemu je povjeren biografski film URAGAN. Doticni je film zbog svog "politicki korektnog" sadrzaja i sklonosti holivudskih salonskih ljevicara prema takvim projektima izgledao kao vise nego ozbiljan oskarovski favorit. Ali, na nesrecu, ubrzo nakon premijere i niza vise nego povoljnih kritika stala je sizati masa optuzbi i sumnji u autenticnost dogadaja prikazanih u filmu. Kontroverze, osnovane ili ne, bile su dovoljne da ziheraska Akademija torpedira URAGAN te je na kraju jedina oskarovska nominacija bila ona Washingtonova. Cak i u toj utjesnoj kategoriji Washington je do posljednjeg trenutka izgledao kao favorit, ali je kipic ipak pripao Spaceyu za VRTLOG ZIVOTA.
Film se temelji na istinitoj prici o zivotu Rubena "Hurricanea" Cartera (Washington), koji je odrastao u siromasnoj crnackoj cetvrti sumornog grada Pattersona u New Jerseyu. Jos kao 11-godisnjak je, braneci prijatelja od bijelog pedofila, zaradio ne samo prvu krivicnu prijavu i visegodisnji boravak popravnog doma, nego je zapao za pik rasistickom policijskom detektivu Della Pesci (Hedaya), koji se zakleo da ce ga sto je moguce duze drzati iza resetaka. Nedugo prije isteka kazne, Carter bjezi iz popravilista i prijavljuje se u vojsku, gdje ce se nauciti boksati. Nakon povratka u rodni grad ce upoznati buducu suprugu Thelmu Mae (Gibson), ali ce ga Della Pesca ponovno strpati u zatvor. No, Carter se ne predaje, i nakon sto je odsluzio ostatak kazne, zapocinje boksacku karijeru koja ce ga uciniti prvakom svijeta u velter kategoriji. Uz bogatstvo dolazi i ugled medu crnom zajednicom, ali i antipatija lokalnih vlasti, koji mu ne mogu oprostiti radikalne izjave povodom rasnih nereda koji su sredinom 60-tih harali Amerikom. Godine 1966. u jednom baru su ubijena tri bijelca, a jedine naznake o pociniteljima jest da je rijec o dva crnca. Carter i njegov slucajni poznanik John Artis (Whitt) slucajno odgovaraju tom opisu, a Della Pesca namjesta sve ostalo i bijela porota ih osuduje da provedu ostatak zivota u zatvoru radi zlocina kojeg nisu pocinili. Carter se u zatvoru odlucuje ne pomiriti sa sudbinom - prkosi upravi odbijajuci nositi zatvorsko odijelo cak i po cijenu visemjesecne samice, te pise knjigu o svojem zivotu. Pocetkom 80- tih ce tu knjigu slucajno nabaviti Lazarus "Lesra" Martin (Shannon), 15- godisnji crnac iz Brooklyna, kojeg je usvojila neobicna komuna Kanadjana koju sacinjavaju Sam Chaiton (Schreiber), Terry Swinton (Hannah) i Lisa Peters (Unger). Lesra, koji jedva zna citati, duboko je dirnut onim sto je procitao u knjizi te Carteru u zatvor salje pismo, a njihova korespodencija ce s vremenom prerasti u veliko prijateljstvo. Lesra s vremenom nagovori svoje sticenike da posjete njegovog idola u zatvoru te zapocnu mukotrpnu pravnu borbu za njegovo oslobadjanje. Druzina se seli u New Jersey i zapocinje vlastitu istragu koja razotkriva koloplet korupcije i rasizma u policiji i sudstvu, te je zbog toga cak i njihov zivot dosao u opasnost.
Gotovo svaki film koji se temelji na istinitim dogadjajima u sebi nosi rizik da bude kritiziran zbog toga sto ih je prikazao nepotpuno ili pogresno. No, tesko da je itko mogao ocekivati tako zestoke reakcije na racun vjerodostojnosti Jewisonovog filma. S jedne strane je ljevica napala filmase zato sto su namjestanje zlocina nevinom covjeku prikazali ne kao manifestaciju institucionalnog rasizma, nego kao nestasluk par mangupa koje je superravedno savezno sudstvo spremno rijesiti i tako pokazati da ipak nista nije trulo u drzavi Americi. S druge strane su se javili oni koji Cartera poznaju kao nasilnika i kriminalca, odnosno rodbina zrtava i svjedoka zlocina koji su dan-danas uvjereni u Carterovu krivnju, te koji su producentima priprijetili tuzbom. Sumnju u potpuno objektivnost filmasa dovodi i cinjenica da film gotovo nista ne govori o tome da je pod pritiskom javnosti 1976. godine Carteru ponovljeno sudenje, te da je na njemu ponovno proglasen krivim. O tome da je za potrebe tog sudjenja pusten na slobodu, te da je tom prilikom navodno pretukao i pokusao silovati jednu od clanica svog fan cluba takodjer nema ni slova.
To sto film Carterovom slucaju prilazi jednostrano samo po sebi i nije mana. Problemi nastaju tek onda kada film usporedimo sa Sheridanovim U IME OCA, irskim filmom koji je obradjivao slican istiniti slucaj covjeka osudjenog da desetljeca provede u zatvoru za zlocin kojeg nije pocinio. U tom slucaju je film svog glavnog junaka prikazao u kritickom svjetlu, bez obzira sto je scenarij temeljen na njegovoj vlastitoj knjizi. U slucaju URAGANA, pak, Carter je prikazan kao vrhunski sportas, rasno, klasno i politicki svjesna javna osoba, brizan otac i suprug te, konacno, kao svetac i mucenik kojemu su za sve nedace krive desetine i stotine rasistickih bijelaca koji su se urotili da mu zivot ucine nemogucim. Nedostatak objektivnosti, pak, prate i problemi strukturne naravi. Umjesto jedne, film se bazira na dvije zivotne price - Carterovoj biografiji i prici o 15-godisnjaku koji se stjecajem nevjerojatnih okolnosti pretvorio u njegovog spasitelja. Scenaristi Bernstein i Gordon se ne mogu odluciti kojoj od njih ce dati prednost, te su mnogi dogadjaji u filmu preskoceni ili im je dan povrsan tretman. Zbog svega toga ostaju rupe u zapletu i karakterizaciji. Svemu tome treba dodati i nepotrebno teatralnu sudsku zavrsnicu. Dojam o svemu tome je pogotovo los kada se uzme u obzir da je reziju potpisao autor uistinu dobrih drama kao sto su "Oscarom" nagradjeno preispitivanje crno-bijelih odnosa U VRELINI NOCI ili bespostedno kriticka sudska drama PRAVDA ZA SVE. Ono sto spasava film od potpune propasti jesu glumci. Washington je uistinu fascinantan kao Carter, i gledajuci ga, potpuno nam je jasno kako je pravi Carter bio u stanju na svoju stranu preokrenuti tolike ljude, ukljucujuci Boba Dylana koji mu je za vrijeme sudjenja 1976. godine napisao hagiografsku pjesmu. Isto tako je odlican posao obavio i mladi Vicellous Renon Shannon, koji ce se zahvaljujuci ovoj ulozi vjerojatno spasiti zle sudbine da ostatak karijere glumi gangsta negativce. Sto se ostalih glumaca tice, oni su solidni, ali nitko od njih nije bio u stanju prerasti jednodimenzionalnost likova koje tumace.
URAGAN na kraju predstavlja neuspjeh, ne samo u smislu "oskarovske" zetve, nego i pokusaja da se u obliku cjelovecernjeg filma prezentira materijal primjereniji televizijskoj mini-seriji.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos