THE BLAIR WITCH PROJECT
Svako malo se pojavi film koji kod kritiku dijeli na dva ostro podijeljena bloka - fanaticne obozavatelje koji ga proglasavaju vrhunaravnim remek-djelom sedme umjetnosti i one koji na njega bacaju drvlje i kamenje drzeci ga najgorim drekom ikad zabiljezenim na celuloidnoj vrpci - ne ostavljajuci gotovo nikakvog prostora u sredini. Autor ovih redova se cesto susretao s tim fenomenom, a po dobrom starom Murphyjevom zakonu, u vecini takvih slucajevima su argumenti kuditelja bili mnogo jaci od argumenata obozavatelja. Posljednji takav slucaj, americki horor PROJEKT VJESTICA IZ BLAIRA Daniela Myricka i Eduarda Sancheza, predstavlja izuzetak - rijec je o filmu koji je uistinu zasluzio sve pohvale. Cak i ako kvalitet samog filma ostavimo po strani, rijec je o djelu koje ce uci u filmsku povijest. Snimljen za ciglih 30.000 US$, samo na americkom trzistu je zaradio preko 140 milijuna US$, sto ga je ucinilo jednim od najkomercijalnijih filmova svih vremena. Njegovi autori su takodjer bili prvi koji su se u svrhu promocije filma oslonili gotovo iskljucivi na novi medij Interneta, stvorivsi prilicno domisljatu propagandnu kampanju (ciji je najlukaviji element podvaljivanje ovog filma kao dokumentarca) koja je postigla nevjerojatno dobar rezultat, stvorivsi veliko zanimanje za film mjesecima prije sluzbene premijere. PROJEKT VJESTICA IZ BLAIRA je takvim postignucima vratio vjeru u americki nezavisni film, temeljito poljuljanu nakon sto se njegov veliki guru Quentin Tarantino kompromitirao u posljednjih par godina, a "nezavisni" filmovi u kopiranju jedni drugih poceli bolovati od istih bolesti koje muce "etablirani" Hollywood.
Film se temelji na prilicno jednostavnoj ideji, koja je osim niskog budzeta omogucila i jos neke druge marketinske prednosti. Na pocetku nam spica govori kako je troje mladih filmasa u jesen 1994. godine nestalo dok su u sumi kraj grada Burkitsville u Marylandu snimali dokumentarac o lokalnoj legendi "vjestici iz Blaira". Godinu dana kasnije pronadjeni su njihovi snimci koji, nemontirani, cine ostatak filma. Na pocetku filma upoznajemo troje filmasa - ambicioznu studenticu rezije Heather Donohue (Donohue), koja je pokretac projekta, kamermana Josha Leonarda (Leonard) i ton-snimatelja Mikea (Williams). Njih troje, opskrbljeni s dvije kamere i par mikrofona odlaze u gradic Burkitsville, cije je stanovnistvo stvorilo legendu o "vjestici iz Blaira" koja otima malu djecu i ubija sve one koji su dovoljno neoprezni da zalutaju u gustim sumama oko grada. Nakon sto je intervjuirali par lokalnih stanovnika, trojka se zaputi u sumu kako bi snimila popriste jezovitih dogadjanja. Ono sto na pocetku izgleda kao uobicajeni izlet potrajati ce malo duze od planiranog. Naime, prije nego sto se spusti noc Heather ce biti prisiljena priznati kako se njihova mala ekspedicija zagubila. U pocetku stvari ne izgledaju tragicno, ali se ubrzo vidi kako su kompas i karta neupotrebljivi, odnosno filmasi se stalno vrte u krug. Nesto kasnije ce filmsku ekipu, sada vec gladnu, umornu, promrzlu i nervoznu zadesiti jos jedan problem - svake noci ih uznemiravaju cudni zvukovi, a svakog jutra ih docekuju neobicno poslozeno kamenje i drugi artifakti - znak da ih netko ili nesto prati. Ono sto je zapocelo kao filmska ekspedicija pretvara se u borbu za goli zivot, a trojka je sve manje uvjerena kako ce iz sume izaci ziva.
Vrlo cesto se moglo cuti kako je PROJEKT VJESTICA IZ BLAIRA najjezovitiji film ikada snimljen. Takvi hvalospjevi mogu biti pretjerani, ali ostaje neosporna cinjenica da je malo koji film u posljednje vrijeme bio tako inventivan u izazivanju tjeskobe i straha medju gledateljima - dostignuce koje je ostalo van domasaja suvremenih autora horor- zanra. Myrick i Sanchez su se, djelomicno motivirani nedostatkom budzeta, odrekli eksplicitnog prikazivanja uzasa i umjesto toga, poput horor-majstora iz klasicnog razdoblja, posvetili iskljucivo stvaranju jezovite atmosfere, znajuci da je gledateljeva masta mnogo efektnija od bilo cega sto bi stvorili specijalni efekti ili hektolitri krvi. Zato PROJEKT VJESTICA IZ BLAIRA savrseno funkcionira kao horor-film, iako u njemu nema nasilja niti uopce vidimo i cujemo sto to uopce prijeti nasim junacima. Par diskretnih naznaka iz lokalnih legendi i mracne povijesti mjesta, uznemirujuce ali banalno okruzje sume - sve je to dovoljno da gledatelj, poput junaka filma, u svojoj glavi dozivi najgrozomornije moguce vizije.
Ono sto je mozda najveca vrijednost filma, i ono iz cega film najvise crpi svoju snagu jest uznemirujuci osjecaj da gledamo nesto sto bi se moglo dogoditi svakome od nas. Lazni dokumentarac - tehnika danas prilicno popularna medju nezavisnim filmasima opskrbljenim niskim budzetom i dosada uglavnom koristena u komedijama (od kojih mnoge nisu ni bas tako smijesne, kao HOLLYWOOD U PLAMENU) - po prvi put je dala podlogu za horor. Glavni nedostatak te tehnike - cinjenica da ce iskusan gledatelj ipak uspjeti primjetiti da je rijec o glumi i tako razbiti iluziju - suzbijen je cijelim nizom domisljatih mjera. Troje relativno nepoznatih glumaca tumace uloge likova s kojima dijele ista imena, a radi uzivljavanja u uloge su koristene gotovo surove tehnike "metodske" glume koje bi sokirale cak Strasberga i Stanislavskog. Prvo, da bi troje glumaca uistinu glumilo filmase, prosli su kratki tecaj za kameru i cijeli film je u potpunosti sniman iz njihovih ruku - sto je prvi takav slucaj u povijesti filma. Nadalje, ulozen je veliki trud da bi samo snimanje u sumi bilo sto slicnije uvjetima kroz koje su prolazili likovi iz filma. Troje glumaca dobili su ostavljeni da danima tumaraju sumom, a jedini dodir s vanjskim svijetom bili su paketi ostavljeni na tocno odredjenim lokacijama, koji su sadrzavali najelementarnije skice scena koje je trebalo snimiti. Na osnovu tih skica glumci su imali slobodu snimati scene i improvizirati vlastite tekstove. Myrick i Sanchez su svojim glumcima takodjer priredjivali svakojaka iznenadjenja, kako bi njihove reakcije bile sto uvjerljivije. Rezultat je uistinu fantastican - Donohue, Leonard i Williams uistinu izgledaju, govore i ponasaju se kao netko tko je proveo dane u sumi, umoran, gladan, promrzao i nasmrt preplasen. Polagani raspad civilizacijskih normi u grupi i njihovo svodjenje na najprimitivnije nagone vec je vidjeno u drugim filmovima, poput GOSPODARA MUHA, ali nikada tako uvjerljivo. Uvjerljivost filma je bila takva da su mnogi prije filma, a neki i poslije odjavne spice, bili uvjereni kako je PROJEKT VJESTICA IZ BLAIRA, pravi a ne fiktivni dokumentarac. Sve to savrseno funkcionira kao dio suvisle cjeline - cak i naizgled banalni dijelovi filma na pocetku kada ekipa intervjuira gradjane Burkittsvillea ima jezovitu atmosferu; jednostavna gesta koju cini dvogodisnje dijete dobija stravicnu dimenziju u svjetlu dogadjaja u kasnijim scenama.
PROJEKT VJESTICA IZ BLAIRA predstavlja pravi trijumf sedme umjetnosti - dokaz da kreativni duh nije umro, te da se i na kraju stoljeca mogu stvarati nove tehnike, kao i na samom pocetku. Takodjer, jos jednom se pokazalo kako par ljudi oboruzanih s dobrom idejom i domisljatoscu mogu uspjeti tamo gdje nisu holivudski veliki studiji sa stotinama milijuna dolara budzeta. Ali, uspjeh VJESTICE IZ BLAIRA se, barem tako sada izgleda, ipak predstavlja jedinstveni dogadjaj kojeg necemo tako skoro vidjeti. Naime, vec ga sada neki nastoje iskoristiti kao formulu, bilo da je rijec o gomili fiktivnih dokumentaraca, bilo da je rijec o nastavku samog filma koji se priprema za ovu godinu. Iako prijeti opasnost da u gomili neuspjesnih imitacija reputacija VJESTICE IZ BLAIRA bude brzo sahranjena, a vaznost tog filma nepriznata u bliskoj buducnosti, ipak ga valja preporuciti sirokoj publici kao izuzetan filmski dogadjaj.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos