MAN ON THE MOON
Od svih medija u povijesti Hollywood je danas najmocniji, a dokaz te moci se moze pronaci u cinjenici da je u stanju od nicega praviti epske sage. Jedan od posljednjih takvih primjera jest kratka karijera Andyja Kauffmana (1949-1984), americkog komicara koji uvjerljivoj vecini publike, barem one koja zivi s nase strane Atlantika, nista ne znaci. Vecini nas Andy Kauffman je bio poznat iskljucivo kao jedno ime koje se spominje u popularnoj pjesmi "Man On the Moon" grupe R.E.M., a nekolicini koji su na HRT-u gledali prastaru TV-seriju TAKSI Kauffman je mozda ostao u sjecanju kao jedan od likova, istocnoevropski imigrant Latka. No, ono sto je Kauffmana ucinili slavnim za ostatak svijeta je ostalo nepoznanica. Doduse, ni oni koji su imali prilike pazljivije pratili njegovu karijeru nisu bas nacisto sto je to sto Kauffmana cini razlicitim od svih njegovih kolega. Za scenariste Scotta Alexandera i Larryja Karaszewskog odgovor na to pitanje se krije u cinjenici da je Kauffman u svojem poslu uvijek bio spreman eksperimentirati i cesto razbijati uobicajene norme svog posla, cak i po cijenu gubitka vlastite popularnosti. Alexander i Karaszewski su u Kauffmanu pronasli mnoge slicnosti s dvojicom likova koje su bili obradili u hvaljenim biografskim filmovima - Edu Woodu i Larryju Flyntu. Njihov scenarij je zaintrigirao cesko- americkog filmasa Milosa Formana, koji je slicnu obradu Larryja Flynta iskoristio za svoj veliki povratak u prvu ligu americkih rezisera. Toj veseloj druzini se pridruzio i megapopularni americki komicar Jim Carrey, koji je ovu ulogu shvatio kao priliku da ga Hollywood konacno prizna kao ozbiljnog glumca. Iako su kritike bile pozitivne, iako je film nakrcan nagradama, najvaznije od svih priznanja - "Oscari" - ostali su van domasaja, pri cemu se mnogi slazu da je upravo Carrey ostao najveci tragicar.
Autori filma su nastojali sto je moguce vise Kauffmanov lik pribliziti modernoj publici, i vec na samom pocetku velikom komicaru odaju pocast koristeci njegove stoseve kako bi razbili konvencionalnu strukturu price. No, Forman vrlo brzo film vraca standardnim tehnikama koje je vec bio upotrebljavao u NARODU PROTIV LARRYJA FLYNTA. Nakon prologa, u kojem 9-godisnji Andy Kauffman (Boriello) na uzas svojih roditelja pokazuje sklonost nekonvencionalnoj komediji, pratimo pocetke karijere odraslog Kauffmana (Carrey) i njegovo smucanje po njujorskim nocnim klubovima. Jedan od takvih nastupa je zapazio agent George Shapiro (De Vito), te Kauffmanu osigurao nastup u humoristickoj TV-emisiji SATURDAY NIGHT LIVE. Slijedeca tocka Kauffmanove karijere, uloga Latke u TV-seriji TAKSI, donijet ce mu maksimalnu popularnost, ali istovremeno je Kauffman njome zgadjen, pa zajedno sa svojim prijateljem i kolegom Bobom Zmudom (Giamatti) smislja nove gegove kojima cilj nije toliko nasmijati koliko sokirati publiku. Nakon sto je stvorio alter ego u liku iritantnog lasvegaskog pjevaca Tonyja Cliftona, Kauffman na sebe navlaci bijes feminstkinja insceniranjem rvackih meceva sa zenama. Medju svojim protivnicama u ringu ce upoznati i buducu djevojku Lynne Margulies (Love), ali njegova kontroverzna rvacka karijera i slicni stosevi ce ga konacno udaljiti od publike. Konacno, kada Kauffman otkrije da boluje od raka, vecina javnosti je uvjerena kako je rijec o jos jednom stosu.
Kao i u slucaju Eda Wooda i Larryja Flynta, Alexander i Karaszewski su prilicno selektivni u izboru biografskog materijala za svoj ep, inzistirajuci upravo samo na onim dijelovima koji ce njihovog junaka predstaviti u najboljem mogucem svijetlu. No, ovaj put se njihovo ignoriranje onih drugih dijelova moze i oprostiti, jer, kao sto gotovo svaki lik u filmu, kao i Kauffmanova rodbina, prijatelji i kolege, mogu posvjedociti, veliki komicar gotovo da i nije imao privatni zivot, i to iz jednog veoma jednostavnog razloga - s obzirom da je cijeli zivot proveo mijesanju stvarnosti i show-businessa, nitko, pa ni sam Kauffman, nije bio svjestan njegovog stvarnog lica. Isto kao i Kauffmanova publika, mi samo na trenutak vidimo dijelove njegovog privatnog zivota - opsjednutost transcedentalnom meditacijom i new age filozofijom, sklonost prostitutkama, ljubavnu vezu s Lynne - ali to su samo apokrifne anegdote koje nam nimalo ne omogucavaju da razrijesimo enigmu Kauffmanovog pravog identiteta i karaktera. Reziser Milos Forman izgleda da nema nekih velikih problema s time, i koristi ovu pricu kao priliku da napravi ironicni spektakl, vjerno inscenarijuci sve najvaznije dogadjaje u Kauffmanovoj karijeri - a svi oni su se odigrali na pozornici ili pred TV-kamerama. Pri tome je, dakako, najveci doprinos dao Jim Carrey, koji je tako studiozno proucavao lik kojeg tumaci, da je identifikacija s njime dala gotovo zastrasujuci efekt. U svakom slucaju je rijec o mozda najboljem glumackom poslu vidjenom na americkim velikim ekranima prosle godine i Akademija je uistinu izgubila svaki trunak autoriteta namjerno ignorirajuci Carreya u nominacijama za "Oscare". Ni ostali glumci previse ne zaostaju, iako ni podjela uloga ni njihov opseg nisu bas najzahvalniji - De Vito, tako, za razliku od svojih kolega iz TV-serije TAKSI, nije nasao za shodno da glumi sam sebe i preuzeo je usminkanu ulogu agenta (koji je u stvarnom zivotu bio Kauffmanov rodjak).
Nedostatak karakterne podloge ce mnogi uzeti kao nedostatak ovog filma, ali su u tome samo djelomicno u pravu. Andy Kauffman, maestralno reinkarniran kroz talent velikog Jima Carreya, je i na povrsini dovoljan da dva sata pred ekranima ucini vise nego zanimljivim i uistinu dirljivim iskustvom.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos