DIVLJA NOC

GO

• uloge: Katie Holmes, Sarah Polley, Desmond Askew, Nathan Bexton, Scott Wolf, Jay Mohr, Timothy Olyphant, William Fichtner, Breckin Meyer, Jimmy Shubert, J.E. Freeman
• scenografija: Thomas F. Wilkins
• kostimografija: Genevieve Tyrrell
• fotografija: Doug Liman
• montaza: Stephen Mirrione
• glazba: BT
• scenarij: John August
• rezija: Doug Liman
• proizvodnja: Columbia/Tristar, SAD, 1999.
• distribucija: Continental
• trajanje: 103 `

Za Ronnu Martin (Polley), prodavacicu u jednom losandjeleskoj trgovini, Bozic je prilicno tmuran, s obzirom na to da ce je izbaciti iz stana ukoliko ne uspije nekako pribaviti par stotina dolara. Stoga, iako je mrtva umorna, pristaje odraditi jos jednu smjenu zamjenjujuci svog kolegu Simona (Askew), koji Bozic namjerava provesti ludo se provodeci po Las Vegasu. Da je to bila dobra ideja, ispostavi se kada dva tipa po imenu Adam (Wolf) i Zack (Mohr) dodju u trgovinu kupiti dvadesetak tableta ecstasyja. Ronna, koja zna da se Simon povremeno bavi dilanjem, odlucuje preuzeti njegovu ulogu i sklapa posao. No, prije toga nekako treba nabaviti drogu od Simonovog dilera Todda Gainsa (Olyphant), koji joj, pak, ni u ludilu ne misli robu prodati na vjeresiju. Ronna, pak, pronalazi idealno rjesenje u obliku svoje prijateljice Claire Montgomery (Holmes) koja ce posluziti kao zalog. Claire nevoljko pristaje, ali ce, prije nego sto noc zavrsi, Ronnin plan dovesti do svakakvih bizarnih dogadjaja.

Doug Liman, koji je prije par godina pozornost na sebe skrenuo poluautobiografskom komedijom SWINGERI, ovdje je dao jos jedan primjer kako se Tarantino na duzi rok pokazao pogubnim za cijelu jednu generaciju mladih filmasa. U DIVLJOJ NOCI imamo sve elemente tarantinovske formule - crni humor, pop-reference, krvoprolice, droga, a Liman svoju originalnost dokazuje i sada prilicno pomodnom tehnikom omnibusa, odnosno koristenja jedne te iste scene kako bi od nje stvorio tri razlicite price s tri razlicita junaka. Originalni scenarij Johna Augusta je sadrzavao samo jednu pricu - segment koji se tice Ronne, i ona je najbolji i najoriginalniji dio filma. Na zalost, taj je segment na pocetku, da bi se vec slijedeci segment pretvorio u maksimalno klisejiziranu pustolovinu u Las Vegasu, a treci u romanticnu ljigu koji inzistiranjem na bajkovitom hepi endu devalvira cinicni ton s pocetka filma. Sto se glumaca tice, tu stvari relativno dobro stoje, s obzirom da se medju teen zvjezdicama poput Katie Holmes (UZNEMIRUJUCE PONASANJE), te preekesponiranim ljepotanima kao Jay Mohr (LJUBAVNE IGRE), nasla i vrlo dobra zvijezda ozbiljnih filmova Sarah Polley (koja se istakla u Egoyanovom SWEET HEREAFTER). No, iako ima par dosta smijesnih i efektnih scena, opci dojam je prilicno bljedunav. Onima koji vole tarantinovstinu vise bi se isplatilo da gledaju pravu stvar poput PAKLENOG SUNDA, a ne kopije napravljene nakon pet godina.