AMERICAN BEAUTY
Jedna od stvari koja je posljednjih par desetljeca devalvirala vrijednost "Oscara" kao stvarnog mjerila kvalitete americke filmske industrije jest u njegovoj predvidljivosti. Svake godine se prije dodjele nagrade otprilike zna koji ce se film okititi hrpom nagrada. I o takvom filmu se nadugo i nasiroko prica, kriticari se natjecu koji ce ga sto mastovitije dignuti u zvijezde, a snobovska publika, koja ga inace ne bi dotakla stapom na daljinski, hrli u kina. I, naravno, vec slijedece godine takav slavni dobitnik "Oscara" ispari iz kolektivnog pamcenja i svi se pocinju pitati kako to da je Akademija mogla uciniti tako neoprostiv grijeh i ignorirati stvarno najbolji film. No, s vremena na vrijeme, utrka za "Oscare" zna prirediti i pokoje iznenadjenje. Tako je prosle godine "Miramax" nezapamcenim medijskim blicom (koji je neke podsjetio na potkupljivanje) uspio torpedirati SPASAVANJE VOJNIKA RYANA, oskarovskog favorita tvrtke "Dreamworks" i, suprotno ocekivanjima, "Oscare" prigrabiti svojoj uzdanici ZALJUBLJENI SHAKESPEARE. Akademija se, izgleda, ove godine odlucila iskupiti za grijeh prema "Dreamworksu", pa je za novog "oskarovskog" favorita proglasila AMERICKU LJEPOTU alias VRTLOG ZIVOTA, tragikomicni prvijenac britanskog kazalisnog rezisera Sama Mendesa, koji se vec bio okitio "Zlatnim globusima". Takav Akademijin izbor neke cudi, s obzirom na to da je VRTLOG ZIVOTA, usprkos relativno pristojnog prometa na kino-blagajnama, ne bas pretjerano dobro prosao kod kritike.
Radnja filma prati posljednjih godinu dana u zivotu Lestera Burnhama (Spacey), 42-godisnjeg sluzbenika u jednoj tvrtki, koji je sve manje odusevljen svojim naizgled idilicnim zivotom pripadnika srednje klase u predgradju. Potpuno se otudjio od supruge Carolyn (Benning), frustrirane radoholicarke koja se ocajnicki pokusava nametnuti svijetu kao uspjesna prodavateljica nekretnina, a stvari jos gore stoje s njihovom kceri Jane (Birch), tinejdzerkom koja prezire svoje roditelje. Lesterov zivot se mijenja nakon fatalnog susreta s Janeinom skolskom prijateljicom Angelom Hayes (Suvari), koketom zbog koje odluci okrenuti novu stranicu - napusta posao, pocinje bildati i pusiti marihuanu. Takve promjene se odrazavaju i na ostatak obitelji - Carolyn zapocinje vanbracnu vezu sa svojim glavnim poslovnim konkurentom Buddyjem Kaneom (Gallagher). U medjuvremenu, Jane postane predmetom paznje svog novog susjeda, tihog, sutljivog i video-opremom opsjednutog tinejdzera Rickyja Fittsa (Bentley), ciji ultrarigidni i konzervativni otac, marinski pukovnik Fitts (Cooper), nema pojma da njegov sin za zivot zaradjuje dilajuci marihuanu.
Sam Mendes zbilja zna svoj posao, i uopce se ne moze se primjetiti da je reziju obavio netko cija su iskustva u tom pogledu ogranicena iskljucivo na daske koje zivot znace. Mendes je film napunio cijelim nizom dojmljivih kadrova, pri cemu se vjesto koristio video-tehnikom, ali i specijalnim efektima, pogotovo u scenama u kojima Lester fantazira o Angeli. I gluma je vise nego odlicna. Kevin Spacey jednostavno briljira kao Lester, uspjevsi svoj lik, koji bi svatko drugi ucinio antipaticnim, tako pribliziti publici da s njim suosjeca, iako je vise nego svjesna njegovih nedostataka. Ukoliko Spacey dobije "Oscara" za glavnu musku ulogu, to ce biti vise nego opravdano. I ostatak glumacke ekipe je, manje-vise, vrlo dobar - Wes Bentley je izvrstan kao otkaceni decko iz susjedstva, a i Chris Cooper, jedan od stalnih suradnika Johna Saylesa (MATEWAN), je izvrstan u ulozi njegovog superrigidnog oca. Sto se zenskog dijela glumacke ekipe, ona nije bas nesto posebno. Annette Benning previse izgleda kao karikatura, a Mena Suvari je malo pretjerala nastojeci svoj lik uciniti potpuno razlicitim od andjeoske curice iz AMERICKE PITE. Thora Birch, 16-godisnji curetak koji ima vec godine glumackog staza, dobro je obavila svoj posao, iako ce publici, barem onoj muskoj, vise u sjecanju ostati njen poveliki prsni kos (cije je razgolicivanje izazvalo optuzbe za djecju pornografiju).
No, fina gluma i solidna rezija nisu dovoljne da bi film uistinu postao remek-djelo dostojno nagrade kalibra jednog "Oscara". Tako ambiciozan film zahtijeva barem solidan scenarij. U pocetku se cini da je Alan Ball znao svoj posao - filmu ne nedostaje crnog humora i likovi su doista zanimljivi. Ali, s vremenom nam postaje sve jasnije da smo ovaj film vec vidjeli prije - gotovo svi likovi i situacije su kliseji, "posudjeni" iz hrpe drama i komedija napravljenih u prethodna dva desetljeca. Tako tu imamo 40-godisnjaka koji slini za srednjoskolkama, suprugu koja je radoholicarski monstrum, kci darkericu, klinca psihopatskog izgleda iza kojeg se krije romantik zlatnog srca, i konacno, superrigidni konzervativac koji krije neke sramotne istine o samome sebi. Nedostatak vizije postaje osobito vidljiv na zavrsetku, koji izgleda isforsiran, neuvjerljiv, a nakon kojeg slijedi otcrani, ultramelodramatski epilog. Nakon svega se stjece dojam da Ballu nije bilo jasno sto misli reci, odnosno VRTLOG ZIVOTA izgleda kao dva filma nespretno sklepana u jedan. S jedne strane film nam uvaljuje tisucu puta vidjenu kritiku americke malogradjanstine, odnosno nalicje naizgled idilicnog zivota u predgradjima. Istovremeno, osobito pred kraj, film nimalo suptilno uvaljuje motiv homoseksualizma, odnosno tezu kako sva zla u svijetu potjecu od toga sto ljudi nemaju hrabrosti priznati svoju pravu prirodu. Moze se spekulirati kako je na tom motivu inzistirao David Geffen, jedan od "Dreamworksovih" glavesina i najmocnijih homoseksualaca Amerike, a politicka poruka je vise nego vidljiva u tome sto pukovnik Fitts kao svog idola vidi Reagana (kojeg "politicki svjesni" americki homoseksualci drze gorim monstrumom od Hitlera i Staljina), a istovremeno u kuci drzi posudje s nacistickim znakovima. Nevolja za film je u tome sto je ionako nejasna nonkonformisticka kritika potrosackog drustva zamucena tim propagiranjem homoseksualizma. Naime, promocija homoseksualizma kao ne samo prihvatljivog, nego i pomodnog nacina zivota, superiornog heteroseksualizmu, koja je postala gotovo kljucnim elementom mnogih popularnih medija u danasnjem svijetu, svoje korijene upravo ima u interesima potrosacke industrije - homoseksualci u pravilu vise trose od heteroseksualaca, pa je industriji itekako stalo da na svijetu bude sto je moguce vise homoseksualaca. Stoga je VRTLOG ZIVOTA film koji je devalvirao vlastitu poruku, ako je te poruke uopce bilo.
Nedostatak originalnog, odnosno suvislog sadrzaja, ipak je nadoknadjen superiornom formom, te VRTLOG ZIVOTA, iako ne zasluzuje veliku berbu "Oscara", zasluzuje da ga pogledamo.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos