THE SIXTH SENSE
Proslogodisnji rezultati utrke za najgledaniji film u americkim kinima i nisu predstavljali neko veliko iznenadjenje, s obzirom da je Lucasova FANTOMSKA PRIJETNJA unaprijed mogla racunati na desetine milijuna "warserskih" fanatika. No, to ne znaci da na americkim kino- blagajnama nije bilo velikih iznenadjenja, a najbolji primjer za to je drugoplasirani film, SESTO CULO, psiholoski triler mladog indijskog rezisera M. Nighta Shyamalana, koji je ovog ljeta uspio da se tjednima odrzi na prvom mjestu americkih kino-lista. Taj rezultat predstavlja poprilicno iznenadjenje, jer SESTO CULO, ako se zanemari prisutsvo akcijske superzvijezde Brucea Willisa u glavnoj ulozi, tesko da ima ijedan sastojak za prosjecni holivudski blockbuster - ovdje nema spektakularnih specijalnih efekata, ludog soundtracka, jurnjava, pucnjava ili ljigave romanticne price. Iako je Shyamalanov film i bez svega toga uspio imati budzet od nekih 55 milijuna US$, na kino- blagajnama je, usprkos relativno slabasne kampanje, uspio zaraditi pet puta vise i tako postati moralnim pobjednikom ovogodisnje komercijalne kino-utrke.
Glavni junak filma je dr. Malcolm Crowe (Willis), ugledni djecji psiholog iz Philadelphije, kojih je zbog uspjeha u lijecenju emocionalno poremecenih malisana dobio priznanje od gradonacelnika. No, taj isti dan u njegov stan provaljuje Vincent Gray (Wahlberg), jedan od bivsih pacijenata cije lijecenje i nije bas uspjelo, i koji svoje frustracije iskali tako sto ce Crowea ustrijeliti prije nego sto izvrsi samoubojstvo. Godinu dana kasnije, dr. Crowe, duboko potresen svojim profesionalnim neuspjehom, nastoji povratiti svoje samopouzdanje i iskupiti se za svoju pogresku tako sto se prihvati lijecenja osmogodisnjeg Cole Seara (Osment), djecaka koji pokazuje iste simptome kao nesretni Vincent. Djecak je, usprkos velikoj brizi njegove samohrane razvedene majke Lynn (Collette), zbog necega ustrasen i povucen, zbog cega ga prijatelji i skola smatraju cudakom. Dr. Crowe koristi svu svoju vjestinu ne bi li stekao djecakovo povjerenje, i u tome uspijeva, ali nije previse sretan kada otkrije razlog njegovih muka. Cole, naime, tvrdi kako je u stanju vidjeti duhove mrtvih kako setaju medju zivima, te da oni cesto komuniciraju s njim i zahtjevaju od njega svakojake usluge. Dr. Crowe je uvjeren da malisan boluje od shisofrenije, ali ce nastaviti s njegovim lijecenjem, bez obzira na to sto se zbog toga sve vise otudjio od svoje supruge Anne (Williams).
Iako je SESTO CULO zasluzilo svoju reputaciju prijatnog holivudskog iznenadjenja, taj film jos uvijek predstavlja za americku filmsku industriju tipican trijumf forme nad sadrzajem. Iako Shyamalan ima nesto iskustva s natprirodnim temama, medju koje spada njegov raniji film WIDE AWAKE o djecaku koji nakon djedove smrti pokusava razgovarati s Bogom (doticni film ce vjerojatno u Hrvatskoj izaci tek na videu), njegov scenarij za SESTO CULO je prilicno slabasan i mogao bi komotno stati u polusatnu epizodu klasicne ZONE SUMRAKA. Naravno, tanusnost zapleta Shyamalan nastoji kompenzirati vrlo inteligentnom rezijom koja je jedan od najboljih primjera manipulacije gledateljima. To se najbolje vidi po izvrsnom zavrsnom obratu (kojeg gotovo nijedan kriticar dostojan svog imena nije imao srca prepricati buducim gledateljima), i nakon kojeg ce mnogi ponovno pogledati film samo da prepoznaju Shyamalanove vrlo diskretne sugestije u tom pogledu. Cak i najiskusniji gledatelji, naviknuti na slicne manipulacije u bezbroj holivudskih filmova, tesko ce uspjeti pogoditi o cemu je, zapravo rijec. Shyamalan takodjer u svom filmu vjesto koristi lokacije svoje rodne Philadelphije, jednog od najstarijih americkih gradova, cija gotska arhitektura pruza prilicno uznemirijucu horor-atmosferu. Takodjer je svoj doprinos filmu dao i direktor fotografije Tak Fujimoto (KAD JAGANJCI UTIHNU) te nagradjeni autor glazbe James Newton Howard. Oni su pomogli Shyamalanu da napravi neke od mozda najjezovitijih scena vidjenih u holivudskom filmu u posljednje vrijeme, pri cemu se uzas i nelagoda gledatelja postize na stari dobri nacin - kreiranjem nelagode, napetosti i straha od iracionalnog kod gledatelja - a ne na uobicajeni holivudski nacin, grafickim prikazom krvoprolica. No, Shyamalan, iako nesumnjivo talentiran nije bio bez greske. U nastojanju da gledatelje sto temeljitije pripremi na zavrsni sok, Shymalan je namjerno usporio ritam, ali je u tome malo pretjerao. Tako mnoge scene izazivaju deja vu efekt, jedan od zavrsnih podzapleta je prilicno slabasan, a i epizoda s indijskim zarucnickim parom je vjerojatno greskom umetnuta iz jednog od Shyamalanovih autobiografskih scenarija.
Shyamalan je rupe u svom scenariju uspio pokriti ne samo zahvaljujuci svojoj rezijskoj vjestini nego i izvanrednoj glumackoj ekipi. Tu prvenstveno treba iskaknuti malog Haleya Joela Osmenta, koji ce, ako u buducnosti zadrzi svoj sadasnji talent, postati jedna od najvecih glumackih velicina u Hollywoodu. Za razliku od vecine djecjih glumaca, koji uglavnom cakano izgledaju pred kamerom, Osment se krvnicki trudi da svoj kompleksni lik ucini uvjerljivim. Mali Cole je inteligentno dijete, koje je ustraseno s jezivim stvarima koje mu se svakodnevno dogadjaju, ali istovremeno rezigniran svojom nemocu da promijeni takvo stanje stvari. Film postaje najjeziviji upravo u trenutku kada dogadjaje pocnemo pratiti iz Coleove perspektive, a Osmentovi izrazi lica u tom trenutku su jednako ekspresivni kao svi Shyamalanovi trikovi. Uz Osmenta je vrlo dobar posao obavio i Bruce Willis, iako mu uloga izgleda kao kombinacija likova koje je vec bio glumio (psihijatar iz BOJE NOCI i zastitnik autisticnog djecaka iz OPASNE SIFRE). Willis je, jos jednom, kao u slucaju DVANAEST MAJMUNA, pokazao kako moze sjajno glumiti, ako pred sobom ima scenarij i lik koji mu to dozvoljava. Njegova interpretacija, iako prilicno suzdrzana, je jedna od boljih koje smo mogli vidjeti u posljednje vrijeme. Konacno, vrlo dobar posao je obavila danas vrlo trazena australska glumica Toni Collette (heroina MURIEL SE UDAJE) kao pozrtvovna majka, frustrirana cinjenicom da njeno dijete, usprkos svih njenih napora, i dalje pati.
SESTO CULO, usprkos toga sto je daleko od toga da postane zanrovski klasik, ipak predstavlja svojevrsno ugodno iznenadjenje nase kino- ponude, i bez svake sumnje ce ostaviti veliki dojam na one koji ga budu pogledali.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos