TOO TIRED TO DIE
Kenji (Kaneshiro) je mladi japanski zgubidan koji zivi u New Yorku. Slobodno vrijeme uglavnom provodi u kaficu gdje zajedno sa svojim prijateljima umjetnickih ambicija - talijanskom imigrantom Fabriziom (Imperioli) i pseudointelektualcem (Wright) koji cita Balzaca - vodi rasprave, a tu i tamo pokusava zbariti komade nalik na Njemicu Polu (Lechner). No, njegovu egzistenciju ce odjednom promijeniti slucajni susret s tajanstvenom zenom (Sorvino) koja je proganjala nekog Arapina. Ubrzo se ispostavi da je ta zena zapravo Smrt, a da je Arapin od nje bjezao stoljecima sve dok ga Kenji nije slucajno zaustavio. Smrt mu nastoji uzvratiti uslugu tako sto ga obavijesti da ima tocno dvanaest sati zivota, i ostavlja mu sve to vrijeme da ga provede kako najbolje zna i umije.
Ovaj film, kojeg bi spretniji videodistributeri nazvali zenskom varijantom UPOZNAJTE JOEA BLACKA, tesko da ima ijedne zajednicke tocke s Brestovom romanticnom fantazijom. Rijec je o filmu koji je svoju premijeru dozivio na Sundance festivalu, sto znaci da je njegov autor, debitant Wongsuk Chin, imao ozbiljne umjetnicke ambicije te se potrudio da film sto je moguce manje slici na holivudsko gnojivo. U tome je uspio, ali malcice previse - GOSPODJICA SMRT je onakva vrst filma o kakvima kriticari i art- snobovi pisu panegirike, a publika u najboljem slucaju ostaje zbunjena. To sasvim objasnjava cinjenicu da je film sniman punih osam godina, jer je malo koji distributer bio spreman prihvatiti rizik da u kina pusti za mnoge totalno nerazumljiv film. S jedne strane, Chin je imao dobre ideje - protagonist je prilicno uvjerljiv, kao i ostali likovi u filmu, a zaplet, nalik na epizodu ZONE SUMRAKA, zacinjen s dosta crnog humora. Na zalost, Chin je s vremenom izgubio konce u rukama i postao previse opsjednut davanjem hommagea Bergmanu, Johnu Woou i egzistencijalistickoj filozofiji, da bi sve zavrsio nimalo katarticnim nasiljem bez zrnca humora. To je prilicno zalosno, jer je u ovom filmu imao dosta dobrih glumaca u izvrsnim epizodama. Naravno, najveci je trud ulozila Mira Sorvino kao Smrt, i to u nekoliko inkarnacija, pri cemu je pokazala dobro poznavanje orijentalnih jezika (sasvim je razumljivo zasto se Tarantino u nju svojevremeno zaljubio). Sve u svemu, GOSPODJICA SMRT je film koji ce kod nekih izazvati podvojene reakcije; neki ce ga smatrati remek-djelom, neki gubljenjem vremena. Autor ovih redaka ga smatra zanimljivim promasajem, koji nece opravdati ocekivanja nezahtjevnih gledatelja.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos