ENEMY OF THE STATE
Afera s Monicom Lewinsky ce u povijesti ostati zabiljezena kao mozda najspektakularnije ozivotvorenje narodne poslovice o potresima i radjanju miseva. Pretjerivanje Kennetha Starra, koji je utrosio desetine milijuna dolara da bi dokazao obicni preljub je, sa svoje strane, praceno pretjerivanjem Clintonovih pristasa u americkom medijskom establishmentu koji su u nastojanju da svog idola prikazu vecim mucenikom od Mandele suprotnu stranu oslikali kao monstrume gore od Himmlera i Berije. Tome je, naravno, i Hollywood dao svoj doprinos filmom DRZAVNI NEPRIJATELJ koji, eto, za temu ima moguce zloupotrebe drzavne moci na stetu privatnosti gradjana. Pri tome je reinkarniran nekad popularan zanr politicke paranoje iz 70-tih godina, ali s obzirom da je producent bio Jerry Bruckheimer, svaka naznaka ozbiljne drame je nestala i dobili smo klasicnu visokobudzetnu akcijadu.
Radnja zapocne kada republikanski kongresmen Philip Hammersley (Robards) izjavi kako definitivno nece podrzati plan svog stranackog kolege Alberta (Wilson) da se donese novi zakon koji ce vladi, odnosno njenoj agenciji NSA dati jos sire ovlasti da nadzire telefonske razgovore i na drugi nacin ugrozava privatnost americkih gradjana. Thomas Ryan Reynolds (Voight), jedan od sefova NSA, svoje nezadovoljstvo kongresmenom izrazi tako sto ce ga dati likvidirati i fingirati nesretan slucaj. Roberta Deana (Smith), vasingtonskog odvjetnika i strucnjaka za radno pravo, cijeli taj slucaj ne zanima; u njega ce postati upleten cistom igrom slucaja. Njegov znanac iz fakultetskih dana, ekolog Zavitz (Lee) slucajno je snimio ubojstvo i vrpcu s materijalom dostavio svom prijatelju taman prije nego sto je pao kao zrtva NSA-inih ubojica. Dean u pocetku nema pojma o tome da je u posjedu ikakve vrpce, ali Reynoldsa i njegovu druzinu to previse ne zanima. Nakon sto su mu ozvucili sve od kuce, preko auta pa i vlastite odjece, vladini agenti mu pocinju zagorcavati zivot ne bi li ga natjerali da preda vrpcu - ugroze mu brak glasinama o nevjeri, varanju klijenata a na kraju mu cak namjeste i ubojstvo. Jedini spas Deanu predstavlja Brill (Hackman), strucnjak za prisluskivanje i dugogodisnji suradnik kojeg nikada nije vidio.
Producentsko-reziserska kombinacija Bruckheimer-Tony Scott, u ovom slucaju udruzena s ultrakomercijalnom ikonom Willa Smitha u za njega neprimjerenog ulozi odvjetnika, gotovo je osudila ovaj film na sudbinu u najboljem slucaju solidnog, ali lako zaboravljivog rutinerskog proizvoda. Od te ga je sudbine, pak, spasio scenarij Davida Marconija, koji, u trenucima kada se publika odmara od visestrukih spektakularnih scena potjera, postavlja neka bitna pitanja o tome je li radi nekog apstraktnog interesa potrebno zrtvovati privatnost pojedinaca. Aktualnost te dileme je itekako naznacena od strane Scotta vise nego zorno pokazanim mogucnostima zloupotrebe koje drzavi za to daje suvremena tehnologija. Iako je odgovor na to pitanje zamucen holivudskim konvencijama o nuznosti hepi enda, kao i uobicajenim svaljivanjem sve krivice na dezurnog Pedra u obliku "odmetnutih pojedinaca", odnosno zle Republikanske stranke (naknadno ubijeni kongresmen na pocetku cak priznaje da ga boli briga za ljudska prava; zakonu se protivio zato jer bi njegova primjena njegove birace, odnosno financijere, ostavila bez unosnih poslova; sto je sasvim razumljivo, s obzirom da samo Demokratska stranka ima monopol na vrlinu u danasnjem Hollywoodu), DRZAVNI NEPRIJATELJ ce barem nekolicinu gledatelja natjerati da se zapitaju da li doista zive u najboljem od svih mogucih svjetova.
S tehnicke strane, film je dobro napravljen. Scenarij Davida Marconija se previse oslanja na slucajnosti, prica ima dosta neuvjerljivosti (uz uobicajeno pretvaranje obicnog covjeka Smitha u supermena sposobnog da se suprotstavi treniranim vladinim ubojicama) te nepotrebnih podzapleta i sentimentalizma (koje karakterizira drveni lik bivse Deanove ljubavnice koju tumaci Lisa Bonet). Srecom, Scott to uspjesno krije raskosnom rezijom. A i uvijek solidni Gene Hackman je tu da nesto ozbiljnosti kao partner previse lezernom Smithu; pri tome je pogotovo fino vidjeti Hackmana kako glumi manje-vise isti lik kojeg je tumacio u legendarnom Coppolinom PRISLUSKIVANJU. I ostali su glumci vise nego dobri - Jamie Kennedy i Seth Green su, pak, sa svoje strane, malo humanizirali film pokazavsi NSA-ine strucnjake za prisluskivanje kao u sustini simpaticne geekove (iako to vjerojatno nije bila producentska namjera; Internet-geekovi su danasnjim holivudskim gazdama najomrazeniji oblik ljudskih bica, s obzirom na ono sto su ucinili BATMANU I ROBINU). Dobar je i Tom Sizemore, koji briljira u izuzetno smijesnoj i apsurdnoj sceni, u kojoj je Scott parodirao vlastiti rad u legendarnoj PRAVOJ ROMANSI. Sve u svemu, DRZAVNI NEPRIJATELJ je, usprkos svojih nedostataka, zanrovska solidan filmski proizvod koji ce gledatelje uspjeti u isto vrijeme i uznemiriti i zabaviti.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos