LEDENA OLUJA

THE ICE STORM

• uloge: Kevin Kline, Joan Allen, Tobey Maguire, Christine Ricci, Elijah Wood, Sigourney Weaver, Adam Hann-Byrd, Jamey Sheridan, Katie Holmes, Michael Cumpsty
• scenografija: Mark Friedberg
• kostimografija: Carol Oditz
• fotografija: Frederick Elmes
• montaza: Tim Squyres
• glazba: Mychael Danna
• scenarij: James Schamus (po romanu Ricka Moodyja)
• rezija: Ang Lee
• proizvodnja: Fox Searchlight, SAD, 1997.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 114 `

Krajem studenog 1973. godine, na Dan zahvalnosti, americkim TV- ekranima dominira Nixon koji se bezuspjesno pokusava izvuci iz votergejtske kase. Hoodove, relativno dobrostojecu obitelj iz New Caanana u Connecticutu, muce neki drugi problemi. Ben (Kline), otac obitelji, usprkos upornom pohadjanju tada pomodne bracne terapije, sve teze pronalazi zajednicki jezik sa svojom suprugom Elenom (Allen), koja trend zenskog oslobodjenja vidi u uzimanju pilula i povremenim kradjama iz samoposluga. I dok Ben svoje bracne frustracije lijeci ljubavnom vezom s Eleninom najboljom prijateljicom Janey Carver (Weaver), Benov sesnaestogodisnji sin Paul (Maguire), koji se nalazi u njujorskom internatu, pokusava napraviti "skor" sa bogataskom kcerkom Libbets (Holmes), koristeci pri tome mamine pilule umjesto vlastitog sarma. Njegova dvije godine mladja sestra Wendy (Ricci), pak, nastoji seksualno eksperimentirati s dva Janeyina sina - starijim i povucenim Mikeyem (Wood) i mladjim i jos povucenijim Sandyjem (Hann-Byrd). Kada se nad Connecticut spusti ledena oluja, seksualne frustracije, nerazumijevanje izmedju generacija i napukline u obitelji dovest ce do tragedije.

Tajvanski reziser Ang Lee je reputaciju, nagradjenu "Oscarima", stvorio tako sto je u svojim filmovima, snimljenim u domovini, davao prikaz zanimljivih drustvenih odnosa kroz svakodnevnicu veceg broja likova. Takav je pristup upalio i kada je za svoj prvi holivudski projekt preuzeo RAZUM I OSJECAJE, adaptaciju romana Jane Austen. Njegov slijedeci projekt, pak, adaptacija je romana koji prikazuje milje americke srednje klase pocetkom 70-tih godina, kada je ona pocela preuzimati vrijednosti prethodnog burnog desetljeca (seksualna sloboda, feminizam, egzoticne religije) i od njih praviti novu drustvenu paradigmu. Scenarist James Schamus to razdoblje ocigledno ne promatra s previse nostalgije, i za razliku od mnogih filmova koji danas 70-te gledaju kao zlatno doba, on nam jasno stavlja do znanja zasto su suvremenici to desetljece nazivali "olovnim godinama". Tako imamo roditelje koji se uporno trude biti "u toku" i oponasati svoju djecu, ali im to ne uspjeva i samo dube generacijski jaz. Djeca su, pak, suocena s cinjenicom da je umjesto starih drustvenih vrijednosti dosla velika moralna praznina koja ce americki san pretvoriti u nocnu moru. Predlozak za ovaj film bio je prilicno intrigantan, i na trenutke se cini da ce Ang Lee od ovoga uspjeti uistinu uciniti provokativnu dramu. Nevolja je u tome sto je njega vise zanimao vizualni izgled filma nego sadrzaj - fotografija je siva, a na trenutke su protagonisti gotovo neprepoznatljivi (trebalo je dosta paznje da se Mikey razlikuje od Paula), a kamera se precesto zadrzava na kadrovima ledom okvanih grana, cime LEDENA OLUJA ozbiljno gubi na tempu. Ni sadrzajno film nije previse sredjen - dok u prvom dijelu ima cak i nesto humora, u drugom dijelu nam Schamus i Lee jasno stavljaju do znanja da ih zanima iskljucivo drama, i ne zale truda da svoje likove ucine sto jadnijima i dostojnima prezira, gotovo vristeci da je ovo film s velikom Porukom. Nevolja je u tome sto nisu uspjeli zagorcati zivot likovima, nego i gledateljima kojima ce takva kolicina larpurlartistickog crnila ici na zivce, te ako nekakve Poruke i ima, oni je nece primjetiti. Na kraju nam ostaje zavrsetak bez ikakve katarze, s likovima koji su na istoj onoj tocki koju su poceli, i za koje se gledatelji nisu mogli vezati. Izuzetak je, doduse, lik Paula kojeg tumaci dobri Tobey Maguire (PLEASANTVILLE), ali on se premalo pojavljuje tako da nije uspio izbrisati blijedi dojam koji su ostavili u drugim okolnostima obicno sjajni Kevin Kline, Joan Allen, Christine Ricci i Elijah Wood. Cak ni fanatici nostalgije za 70-tima nece doci na svoje - Ang Lee povijesno razdoblje tretira povrsno, uz dosta anakronizama. Ukratko, ako netko zeli vidjeti sto su 70-te znacile za Ameriku i suvremeni svijet, bolje je da preskoci ovaj film. Martin Scorsese je u samim 70-tima u TAKSISTU bio mnogo eksplicitniji i uspjesniji.