Autor ovih redova se cesto cudio zbog cega mnogi filmofilski snobovi padaju na koljena cim netko spomene ime Luca Bessona. Njegova nezasluzena reputacija velikog filmskog umjetnika, temeljena na stilski razradjenim, ali ipak precijenjenim filmovima kao PODZEMLJE, BIG BLUE i LEON, ipak je postigla odredjenu korisnu svrhu. Zahvaljujuci Bessonovoj karizmi, posustala francuska filmska industrija se pocela udaljavati od paradigme dosadnih, ozbiljnih filmova s umjetnickim pretenzijama i nekakvim drustvenim angazmanom, te se u posljednje vrijeme pocela ozbiljno natjecati s Hollywoodom (o cemu svjedoci relativno dobar uspjeh PETOG ELEMENTA). Besson nije stao na tome, nego je odlucio postati francuski ekvivalent Lucasa i Spielberga, odnosno pokrovitelj mladih filmasa zeljnih snimanja zanrovskih, komercijalnih i nadasve zabavnih ostvarenja. Jedan od njih je Gerard Pires, koji je svoj film TAXI smjestio u milje svog rodnog Marseillesa.
Junak filma je Daniel (Naceri), mladi raznosac pizza kojemu je zivotni san da postane vozac formule 1. No, zasada svoj talent mora koristiti iskljucivo kao vozac taksija, pri cemu ga previse ne smeta to sto nema vozacku dozvolu. Na drugom kraju grada zivi Emilien (Diefenthal), mladi policijski inspektor koji se nalazi u jedinici inspektora Giberta (Farcy), pred kojom je veliki izazov. U Marseilles je, naime, stigla banda njemackih pljackasa banaka koji su gotovo neuhvatljivi zbog velike vjestine s kojom upravljaju svojim automobilima. Emilien, koji je sudjelovao u neuspjelom pokusaju njihovog hvatanja, slucajno naleti na Daniela i kada otkrije da isti vrhunski vozi, a nema dozvolu, pada mu na pamet genijalna ideja. Daniel ce se pridruziti njegovoj jedinici kao vozac, a zauzvrat cemu Emilien ostaviti dozvolu. U medjuvremenu njemacki banditi nastavljaju pljackati po Marseillesu, sto ce dovesti do niza vratolomnih jurnjava po ulicama.
Ocigledno inspiriran SMRTONOSNIM ORUZJEM i holivudskim buddy buddy filmovima, te gledajuci svoj rodni Marseilles kao francuski ekvivalent Los Angelesa, Pires je film zamislio kao urnebesnu akcijsku komediju. Akcijski dio je dobro obavio - film sadrzava gomilu jurnjava i scene ulicnih obracuna dostojne Mannove VRUCINE. Nevolja je pak u tome sto je vezivno tkivo izmedju tih scena prilicno slabo; humor je prilicno neuravnotezenog kvaliteta, a i neki podzapleti su nepotrebni, odnosno slabo obradjeni, kao na primjer romansa izmedju Emiliena i njegove njemacke kolegice Petre (Sjoeberg). Pires se u svemu tome slabo snalazi, a ni glumci mu u tome nisu previse pomogli svojim preglumljivanjem. Ono sto najvise bode oci u ovom filmu jest nedostatak suvislih negativaca - njemacki gangsteri se premalo pojavljuju i izgledaju kao kartonske karikature. Sretna je okolnost ovog filma ta sto je Pires imao smisla za montazu - 87 minuta je film ucinilo prekratkim da bi gledatelji uocili vise njegovih nedostataka. To je omogucilo TAKSIJU da dobije prolaznu ocjenu, odnosno da zasluzi svoj nastavak koji se upravo snima.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos