WILD WILD WEST
Ovog proljeca se mislilo da se tvrtka "Warner Bros", prezivivsi svoju 75. obljetnicu, uspjela iscupati iz kreativne krize koja ju je muci par godina i koja se ocitovala u tome da su njeni producenti stvorili BATMAN I ROBIN te OSVETNIKE, dva komercijalno najkatastrofalnija filma u posljednje vrijeme. Neocekivani uspjeh MATRIXA na proljece je probudio nade da ce se tvrtka, koja nam je dala CASABLANCU i Zekoslava Mrkvu, u bliskoj buducnosti vratiti svojim visokim standardima i koliko-toliko se svojom kvalitetom i komercijalnim uspjehom izjednaciti s ostalim velikim studijima. Ali, onda je doslo ljeto i "Warnerovci" su, naravno, kao svoju veliku ljetnu uzdanicu izbacili WILD WILD WEST (od nasih distributera preveden kao DIVLJI ZAPAD). Ta je kombinacija SF-a, vesterna i komedije klasicni primjer holivudskog komercijalnog ziherastva. Za rezisera je postavljen Barry Sonnenfeld, ciji su LJUDI U CRNOM bili komercijalno najjaci film 1997. godine. Za glavnog je glumca postavljen Will Smith, ciji je svaki ljetni projekt u posljednje vrijeme bio najuspjesnijim filmom godine (DAN NEZAVISNOSTI, LJUDI U CRNOM), a usput je i njegova reputacija repera iskoristena kako bi film imao reklamu na MTV-u. Prije godinu dana, kada je projekt najavljen, izgledalo kako tvrdnje "Warnerovih" sefova prema kojima je njihov film u stanju nadmasiti komercijalne potencijale Lucasove FANTOMSKE PRIJETNJE, i nisu bas bez osnova.
No, s vremenom se pokazalo da nije tako. U DIVLJI ZAPAD se, po obicaju, ulozilo dosta novaca, ali sama kvantitet nije bio dovoljan da se pretoci u kvalitet. Zbog megalomanije rezisera, kao i nedovoljne spremnosti producenata da kontroliraju njegov rad, snimanje se oteglo, a troskovi narasli do neba, ucinivsi DIVLJI ZAPAD jednim od najskupljih filmova u posljednje vrijeme (ispod TITANICOVE cijene, ali jos uvijek dovoljno tezak da izazove zabrinutost kod "Warnerovih" racunovodja). Uskoro su se pocele pojavljivati i glasine o tome kako su neki od glumaca (Branagh) gotovo srame sto sudjeluju u projektu bez ikakvog kvaliteta. Takve su tvrdnje stigle do filmofilskih geekova na Internetu koji su, naravno, nekoliko mjeseci prije premijere, odlucili da je upravo DIVLJI ZAPAD ona holivudska komercijalna Kartaga koju treba razoriti u svrhu poboljsanja opceg kvaliteta americke filmske industrije. Sonnefeldov film je tako dozivio sudbinu Schumacherovog BATMANA I ROBINA i Emmerichove GODZILLE - bjesomucna reklamna kampanja je vise nego kompenzirana jos bjesomucnijom antireklamnom kampanjom na Internetu. Rezultati, naravno, nisu izostali. Iako je DIVLJI ZAPAD ostvario dosta dobar prihod za Dan nezavisnosti, sve je to bilo daleko ispod svote potrebne da se detronira Lucas; a da stvar bude gora, ta, inace pristojna svota, nije uspjela pokriti megalomanske troskove proizvodnje. DIVLJI ZAPAD je tako ne samo postao najvecim komercijalnim neuspjehom ove godine, nego je i do sada neunistivog Willa Smitha izbacio s prijestolja koje pripada kralju ljetnih kino- blagajni.
Radnja filma je, inace, temeljena na popularnoj TV-seriji iz 1965. u kojoj je naslovnog junaka tumacio Robert Conrad i u kojoj je par agenata Tajne sluzbe lunjao Divljim zapadom poslije americkog gradjanskog rata i borio se protiv zlikovaca raznoraznim futuristickim izumima. Na pocetku filma, koji je smjesten u 1869. godinu, upoznajemo Jima Westa (Smith), kao crnog kauboja i vrsnog revolverasa, koji je uposlen kao tajni agent americkog predsjednika Ulyssesa S. Granta (Kline). West nastoji razotkriti zavjeru u koju je upleten bivsi juznjacki general McGrath (Levine), i pri tome za ispomoc dobija kolegu Artemusa Gordona (Kline u dvostrukoj ulozi). Gordon, strucnjak za prerusavanje, je susta suprotnost Westu jer se grozi nasilja i revolvera te radije koristi domisljate vlastite izume kako bi se suprotstavio negativcima. Njihovu pocetnu netrpeljivost ce na trenutak smiriti otkrice da iza McGratha zapravo stoji Arlis Loveless (Branagh), obogaljeni juznjacki znanstvenik koji je oteo gomilu svojih kolega ne bi li njihove talente iskoristio za projekt kojemu je cilj brisanje SAD s karte svijeta. Medju otetim znanstvenicima se nalazi i otac lijepe plesacice Rite Escobar (Hayek), koja se dvojici agenata pridruzuje u potrazi.
Prva stvar koja je mnogim fanovima originalne serije isla na zivce - pretvaranje glavnog lika u crnca - bila je zamisljena kao lukavi potez u "politickoj korektnosti" utopljenih "warnerovaca". Ne samo sto bi se mase prema vesternu inace ravnodusnih gledatelja dovukle na foru velikog Willa Smitha, nego bi se i svi kriticari koji dovedu u pitanje svrsishodnost Smithovog angazmana trebali bojati optuzbi za rasizam. U stvarnosti je angaziranje Smitha film ucinilo dodatno neuvjerljivim - dok jos nekako mozemo zamisliti to da su na Divljem Zapadu postojali crni kauboji, i cak to da su neki bili vladinim tajnim agentima, jednostavno je tesko probaviti verziju price prema kojoj je jedan crnac mogao biti najpovjerljivijim covjekom predsjednika Granta, povijesne licnosti koja je, usprkos svoje kasnije reputacije velikog osloboditelja, svojevremeno bila robovlasnik. Cak i ako sve te cinjenice zanemarimo s obzirom da je ovaj film ipak sasava fantazija, Will Smith je pogresan za ovu ulogu; njegova sarmantna persona urbanog crnca jednostavno ne ide u kalup opakog kauboja koji prvo puca, a onda postavlja pitanja; ne uspijeva ni pokusaj da nam se Smith proda kao nekakav strasan James Bond.
S njegovim partnerima je bilo nesto vise srece. Kevin Kline se ocigledno dobro snalazi u dvostrukoj ulozi, a Smith i Kline cak imaju sasvim solidnu "buddy buddy" interakciju. Selma Hayek, pak, prilicno nezahvalnu i stereotipnu ulogu ukrasa i "dame u opasnosti" oplemenjuje s dosta sarma, kao i prema muskoj publici prilicno darezljivim eksponiranjem svoje pozadine. Kenneth Branagh se, izgleda, odlicno zabavljao kao stereotipni ludi znanstvenik, pokazujuci pri tome svoje snalazenje u juznjackom naglasku, dok je vjecni negativac Ted Levine (KAD JAGANJCI UTIHNU) pokazao da ima talenta i za komediju.
Glumci su, koliko-toliko, svoje ucinili, ali Sonnenfeld, pak, nije bio u stanju poboljsati gulas koji mu je, po svim visokobudzetskim receptima suvremenog Hollywooda, servirao sestoclani scenaristicki odbor. Price gotovo i nema i sve se svodi na gomilu gegova, od kojih su mnogi losi i krajnje apsurdni, da bi sve na kraju eskaliralo s megalomanskom Tarantulom - strojem za unistavanje koji drma pustinjom i rusi sve pred sobom, i to samo zato da poveca budzet odjelu za specijalne efekte. Nasuprot tome, scenografija i kostimografija su prilicno domisljati, s obzirom da je SF-ugodjaj na Divljem Zapadu trebalo nekako uciniti uvjerljivim s obzirom na tehnoloske uvjete; onima koji su odrasli citajuci stripove o Keithu Telleru i Zagoru Te-Neyu ovaj ce film izazvati nesto nostalgije. Neki od gegova su ipak smijesni, a neki su upropasteni bespotrebnom ozbiljnoscu, odnosno anakronizmom. Sretna je okolnost u tome sto film relativno kratko traje, tako da gledatelji nemaju vremena primjetiti sve njegove nedostatke. Zbog svega toga, DIVLJI ZAPAD ipak nije zasluzio da ga netko usporedjuje s BATMANOM I ROBINOM. No, par svijetlih trenutaka ipak ne mogu sakriti evidentnu cinjenicu da je ovaj holivudski stroj za mlacenje para na trziste izbacen s velikim kvarovima.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos