Stjecajem okolnosti, godine 1998. su se u relativno kratkom roku pojavila tri filma koja su, svaki na svoj nacin, pokusala satiricki obraditi americku politicku svakodnevnicu. Dok je potencijalno najzanimljiviji od njih, PRIMARY COLORS, s pravom zaboravljen, druga dva su postala prilicno poznata zbog toga sto je njihova radnja koincidirala s nekim stvarnim dogadjajima. Tako su PREDSJEDNICKE LAZI Barryja Levinsona, razorna satira na moc medijske manipulacije i njen utjecaj na politicki zivot nacije, dobile veliki publicitet zahvaljujuci aferi s Monicom Lewinsky, bombardiranju Iraka i kasnije "humanitarnom ratu" za Kosovo. Dakako, sam po sebi, taj je film prilicno slabunjav i van konteksta vremena u kojem je stvoren ce tesko uci u antologije najboljih filmova svih vremena (iako se srpski kriticari, koji su film nazvali najboljim filmskim ostvarenjem u ovom stoljecu, iz vise nego razumljivih razloga s tim nece sloziti). Nesto slicno ce se, po svoj prilici, dogoditi i s filmom BULWORTH holivudskog glumca i rezisera Warrena Beattyja - njegov satiricki prikaz temelja na kojima funkcioniraju politicke kampanje u suvremenoj Americi, odnosno hrvatska premijera istog, koincidira s glumcevim najavama da 2000. godine krene u pohod na Bijelu kucu.
Radnja zapocinje u proljece 1996. godine. Clinton je osigurao predsjednicku nominaciju Demokratske stranke, a Bob Dole nominaciju Republikanske stranke i americku javnost ceka nekoliko mjeseci dosadne i predvidljive predizborne kampanje. U njihovoj sjeni se odrzavaju senatski izbori, medju kojima i oni na kojima bi demokratski senator iz Kalifornije Jay Billington Bulworth (Beatty) trebao potvrditi svoje senatsko mjesto. Nekoliko dana prije preliminarnih izbora za kandidata Demokratske stranke Bulworth nije nista jeo niti spavao, ali vise od gladi i neispavanosti ga muci spoznaja da je poput Clintona, Blaira, Schrodera i drugih licemjera izdao ljevicarske ideale mladosti i preuzeo ideologiju "Treceg puta", postavsi slugom krupnog kapitala, a sve naustrb radnicke klase, sirotinje i drugih obespravljenih manjina. Dozivjevsi slom zivaca, donosi odluku da organizira atentat na samog sebe, nakon sto je, u zamjenu za odgovarajuce usluge u Senatu, sebi osigurao masnu policu osiguranja od mocnog lobista Grahama Crocketta (Sorvino). Kada konacno zapocne obilaziti posljednje postaje svoje kampanje, lisen svake brige o buducnosti, zapocinje govoriti ono sto uistinu misli - crnackoj publici govori da od Demokratske stranke nikada nece dobiti pomoc sve dok ne budu punili fondove za kampanju, zidovskim producentima u Hollywoodu govori kako su im filmovi smece, i, konacno na skupu poslovnih ljudi za osiguravajuce tvrtke tvrdi kako su banda pohlepnih pljackasa. Sve to vrijeme ga prati Nina (Berry), lijepa crnkinja iz siromasne cetvrti South Central. Bulworthove jasne, nedvosmislne i neuvijene poruke, za divno cudo, uspijevaju pronaci svoj put do javnosti i on odluci otkazati vlastito ubojstvo. Ali to nije lako, pa ga Nina nastoji sakriti u svojem domu, gdje Bulworth ne samo sto upozna tezak zivot americkih crnaca, nego i vlastitu sklonost prema rap glazbi.
Warren Beatty, jedan od rijetkih holivudskih glumaca koji se moze pohvaliti sa skoro cetiri desetljeca vise nego solidne karijere (SJAJ U TRAVI, BONNIE I CLYDE, HOLIVUDSKI FRIZER, BUGSY) od ostalih se velicina u tvornici snova istice svojim snaznim, beskompromisnim politickim stavovima koji bi mnogima donijeli vise stete nego koristi. Malo je koji glumac i reziser imao hrabrosti 1981. godine, u jeku reaganovske antikomunisticke histerije, snimiti CRVENE, film koji, kao nijedan holivudski film prije i poslije, pokazuje neskrivene simpatije prema boljsevizmu i oktobarskoj revoluciji. Trebalo je cekati gotovo dva desetljeca da Beatty ponovno iskaze svoja ljevicarska uvjerenja, ovaj put daleko vise u skladu s osjecajima americke javnosti, koja, mozda nije istog politickog uvjerenja kao Beatty, ali koja bez svake sumnje dijeli njegovo gadjenje sa vise nego zalosnim stanjem americke politike u kojoj caruje cinizam, sveopca korupcija i nedostatak bilo kakve alternative (osjecaj koji je svoj izrazaj pronasao u izboru bivseg kecera za guvernera cijele jedne savezne drzave). Beattyjeva uvjerenja su nedvosmisleno izrazena u ovom filmu, u trenucima kada lik Bulwortha u ludilu govori ono sto svaki dobri poznavatelj americke politike zna, ali se boji priznati - da su svi elementi izbornog i politickog procesa - stranke, kandidati, mediji - u rukama sacice bogatih Amerikanaca koji pomocu novca drze sve konce u rukama, te da je americka politika obicna predstava s ciljem zadrzavanja status quoa u kojoj glasacke mase biraju izmedju dva te ista sadrzaja s razlicitim paketima.
Snaga Beattyjeve, odnosno Bulworthove poruke, je dovoljna da ovaj film ucini izuzetnim. Ali da li i dobrim? U ovom filmu, za kojeg je Beatty napisao i sinopsis, najbolje su upravo one scene u kojima Bulworth iznosi te svoje poruke, odnosno scene u kojima dozivljava svoju repersku transformaciju. Na zalost, te scene nisu bile dovoljne za suvisli zaplet. I upravo je tu Beatty zglajzao - zaplet filma je prilicno slabasan, pogotovo pokusaji da se ucini humoristickim (njegov bijeg od profesionalnog ubojice), a i ljubavna veza s upola mladjom crnkinjom predstavlja ne bas previse potrebni podzaplet koji samo odnosi vrijeme. Ni pokusaj da se stvori nekakav humor sudarom "ustogljenog" senatora s gangsta rap supkulturom centralnog Los Angelesa nije bas uspio, iako su Beattyjevi rap tekstovi jednako zabavni koliko i poucni. Takodjer, i Morriconneova glazba, kao i lik ulicnog pijanca, kojeg tumaci crnacki pjesnik Amiri Baraka, cine se nasilno umetnutim u film.
No, prava je snaga ovog filma u odlicnoj glumi. Beatty je savrsen kao lik za kojeg je od pocetka jasno da mu sve ovce nisu na broju, i kojeg je uistinu zabavno gledati kako do krajnosti dovodi posljedice svoje ludosti. Uvijek pouzdani epizodist Oliver Platt je takodjer sjajan kao njegov zlosretni sef kampanje, koji ce, nakon bezuspjesnih pokusaja da "izgladjuje" stvar pred medijima, prihvatiti njegovu ludost kao pobjednicku strategiju. Don Cheadle (KUCICE U CVIJECU, KRALJ PORNICA) takodjer blista u dobroj, ali ne bas previse potrebnoj ulozi crnackog dilera. Hale Berry je, pak, vise lijepo lice nego ozbiljna glumica, barem u ovom filmu. Inace, u filmu se u malim ulogama moze pronaci cijela armija poznatih licnosti, ukljucujuci poznatog voditelja talk-showa Larryja Kinga, koji, kao i obicno, glumi samog sebe, ali ovaj put ne u vlastitom showu.
Sve u svemu, BULWORTH je film koji, usprkos ozbiljnih nedostataka i nedotjeranosti, svojom angaziranoscu predstavlja prilicno osvjezenje u nasoj video-ponudi. No, pravu njegovu vrijednost ce pokazati tek vrijeme, odnosno nacin na koji njegove poruke bude shvatila publika kojoj je namijenjen.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos