STUDIO 54

54

• uloge: Ryan Phillippe, Selma Hayek, Sela Ward, Breckin Meyer, Sherry Stringfield, Mike Myers, Heather Matarazzo, Ellen Albertini Dow, Ron Jeremy, Michael York
• scenografija: Kevin Thompson
• kostimografija: Ellen Lutter
• fotografija: Alexander Gruszynski
• montaza: Lee Percy
• glazba: Marco Beltrami
• scenarij: Mark Christopher
• rezija: Mark Christopher
• proizvodnja: Miramax, SAD, 1998.
• distribucija: UCD
• trajanje: 101 `

U posljednjih nekoliko godina imali smo priliku vidjeti kako protok vremena totalno mijenja percepciju o pojedinim razdobljima i za njega vezanim fenomenima. To se dogodilo sa 70-tim godinama. U svoje vrijeme, a i nakon njih, bile prozvane "olovnim godinama" i bile karakterizirane krahom idealizma 60-tih, terorizmom, inflacijom, nezaposlenoscu, naftnom krizom i gubitkom bilo kakve suvisle perspektive, bilo za pojedince, bilo za svijet. Ali, danas, ti isti koji su 70-tih kukali kako zive u najgorem od svih mogucih svjetova odjednom se prema tim godinama odnose s dosta nostalgije i pocinju se prisjecati stvari kao sto su rock-koncerti, disco-glazba, sareni kostimi, a prije svega jeftine droge i seksualne slobode nesputane AIDS-om. Naravno da se i Hollywood okrenuo prema tom trendu, pa je tako snimljen cijeli niz filmova na temu zivota u 70-tima. Od njih je najbolji svakako KRALJ PORNICA Paula Thomasa Andersona, i, naravno, kao sto je obicaj u Hollywoodu, dozivio je svoju instant-imitaciju. Za razliku od Andersonovog filma koji o 70-tim progovara prateci fenomen legalizirane pornografije, STUDIO 54 Marka Christophera za temu ima disco- supkulturu koja je svoj zenit dozivjela u legendarnom njujorskom disko- klubu "Studio 54", mjestu koje je postalo stjecistem vodecih licnosti svjetskog jet-seta 70-tih godina.

Glavni je junak filma 19-godisnji Shane O'Shea (Phillippe), mladic iz radnicke obitelji u New Jerseyu, koji 1979. godine sanjari o tome da ode preko rijeke u carobni svijet velikog New Yorka i plese u legendarnom "Studiju 54". Ta mu se zelja ispuni kada ga vlasnik kluba, legendarni Steve Rubell (Myers), pusti u diskoteku, prije svega zato sto ga smatra zgodnim. Iako nije bas bistar, Shane se zbog svojeg zgodnog izgleda u diskoteci snalazi kao riba u vodi i Rubell ga prvo zaposli kao konobara, a potom i kao barmena. Shane se sprijatelji s bracnim parom - konobarom i honorarnim dilerom Gregom (Meyer) i njegovom suprugom Anitom (Hayek), garderobijerkom koja sanja o tome da bude disko-pjevacica. Kao i svi zaposleni u "Studiju 54", Shane se koristi svojim tijelom da bi se probio do utjecajnih ljudi u show-businessu. Ali i on ima jednu pravu ljubav - Julie Black (Campbell), glumicu iz sapunskih opera, koja je takodjer do slave dosla da bi pobjegla iz New Jerseya.

Usporedbe KRALJA PORNICA i STUDIJA 54 su porazne po ovog potonjeg, ali Christopherov film izgleda bijedno i bez sjene svog mnogo boljeg prethodnika. Prije svega, ocigledno je da je svijet Stevea Rubella, legende njujorske nocne scene 70-tih, bio fascinantan i dostojan epskog filma, ali mu Christopher svojom drvenom rezijom daje tretman dostojan konfekcijskog TV-filma. Fotografija je previse mracna, tako da nemamo prilike vidjeti legendarni glamour "Studija 54" i shvatiti sto je to bilo tako posebno u tom nocnom klubu. Takodjer je ocigledno da je ovaj film bio temeljito izrezan od strane producenata (navodno zato sto je Christopher unio previse homoseksualnih motiva za njihov ukus), tako da u svojih sat i pol (od cega desetak minuta odlazi na odjavnu spicu, u neku ruku zanimljiviju od ostatka filma) likovi odlaze i nestaju. Tako romansa Shanea i Julie, koja bi trebala biti najvaznija, pocinje taman negdje pred kraj filma. S druge strane, prica o pozadini "Studija 54" i problemima koje je klub imao s poreznim i drugim vlastima sasvim je ignorirana, isto kao i lik Iana Schragera, Rubellovog glavnog poslovnog partnera (vjerojatno zato sto je Schrager s pravom zakljucio da ce film biti smece, pa je odbio da se njegov lik tamo pojavljuje). Ono sto smo dobili jest rutinska i klisejizirana basna o tome kako jeftni seks i droga nisu nadomjestak za pravu ljubav i istinske vrijednosti poput obitelji. Glumci nimalo ne potpomazu dojmu - Ryan Phillippe (OKRUTNE NAMJERE) je angaziran iskljucivo zbog izgleda, isto kao i Neve Campbell, odnosno Selma Hayek (koja ne zna pjevati, uostalom). S druge strane, Mike Myers je vrlo dobar u svojem prikazu tragicnog lika Stevea Rubbela, covjeku koji je trebao biti pravi junak ovog filma. A i Heather Matarazzo je dobra kao Shaneova obitelji vjerna sestra. Na zalost, to dvoje glumaca nisu bili dovoljni da poprave ocajan dojam o ovom filmu, za kojeg mnogi drze da ce zabiti glogov kolac u srce nostalgiji prema 70-tim.