AN ALLAN SMITHEE FILM: BURN HOLLYWOOD BURN
Za Hollywood i uz njega povezani medijski establishment je sasvim uobicajeno da nastoje uvjeriti sto je moguce vise ljudi kako ce slijedeci veliki projekt iz "tvornice snova" biti dobar. S druge strane, prilicno je rijetko vidjeti kako se mediji svim silama trude uciniti bas suprotno - i zadnjeg covjeka na ovom planetu upoznati s cinjenicom da je neki film ocajno los. A upravo se to dogodilo s filmom HOLLYWOOD U PLAMENU Arthura Hillera, kojeg nas distributer prilicno oprezno usred ljeta baca u video-distribuciju s podnaslovom "najskuplji video-film ikada snimljen". I to je imalo razloga - HOLLYWOOD U PLAMENU je pokupio hrpu "Zlatnih malina" za 1998. godinu, a gotovo svaki americki kriticar jednodusno tvrdi kako je rijec o najgorem filmu ikada snimljenom u Hollywoodu za sve vrijeme njegovog postojanja. U prilog tim tezama su isle i nadugo i nasiroko sirene vijesti o tome kako je film tako los, da ga se i sam reziser Hiller odrekao, tako da je film, koji ironicno nosi naslov AN ALLAN SMITHEE FILM (Alan Smithee je pseudonim koji se koristi u slucaju kada se reziser odrekne filma), unaprijed proglasen smecem. Naravno, oprezniji kriticar se mora zapitati je li film uistinu tako los. U prilog tome ide cinjenica da je scenarist i producent ovog filma Joe Eszterhas, tip kojeg smatraju najodgovornijim za SHOWGIRLS, film koji je stekao reputaciju najgoreg filma snimljenog 1995. godine. U svakom slucaju, ako nista, ono barem zbog izuzetno lose reputacije, HOLLYWOOD U PLAMENU je trebao biti najzanimljivijim filmom u inace ocajnoj ljetnoj video-ponudi.
Film je napravljen kao lazni dokumentarac - serija dokumentaraca u kojima likovi pricaju pricu o tome sto se dogodilo filmu "Trio", 200 milijuna US$ teskom akcijskom superspektaklu ciji su glavni glumci bili Sylvester Stallone, Jackie Chan i Whoopi Goldberg (koji u filmu, naravno, glume sami sebe). Producenti James Edmunds (O'Neal) i John Glover (Jeni) su, nastojeci ne riskirati s nekakvim umjetnicarenjem, reziju povjerili anonimnom montazeru Alanu Smitheeju (Idle) koji bi trebao napraviti rutinski posao. Problem je u tome sto Smithee, koji je konacno dobio priliku da udje u filmsku povijest, previse dobro zna da ce film biti totalno smece. Da stvar bude gora, on ne moze spasiti svoju reputaciju s pseudonimom Alan Smithee, jer je upravo to njegovo pravo ime. Stoga je prisiljen na drastican korak te krade jedini negativ filma i pronalazi utociste kod brace Diona (Coolio) i Leona Brothersa (Chuck D), nezavisnih crnih filmasa, koji, pak, nastoje iskoristiti tu priliku da bi u zamjenu za negativ od velikog holivudskog studija iskamcili priliku za svoj prvi veliki projekt.
Nakon gledanja ovog filma, moze se zakljuciti kako je njegova losa reputacija opravdana, ali samo djelomicno. Tocno je da je rezija, u najmanju ruku, traljava, da se neki stosevi ponavljaju, te da je humor na nekim mjestima dostojan strahote zvane "Jel' me netko trazio". Neki od boljih stoseva funkcioniraju tek onda ako je gledatelj malo bolje upoznat sa svijetom filma i s njim povezane bratije u Los Angelesu i sire (ocite aluzije na Bruckheimera, odnosno bracu Hughes, O.J. Simpsona i sl.). Takodjer, glazba je uzasna, monotona i za to imamo zahvaliti prije svega producentima i Eszterhasu - nakon sto je "Cinergi" odbio platiti uobicajenu partituru, Eszterhas je vlastiti novac ponudio mladim, neafirmiranim (citaj: netalentiranim) bendovima koji su ovaj 10 milijuna US$ dolara teski projekt (za danasnji Hollywood niskobudzetni) ucinili jos jeftinijim. Ali, da li je HOLLYWOOD U PLAMENU uistinu tako los?
Prije bi se moglo reci da je propast ovog filma djelo tihe zavjere holivudskog establishmenta, s ciljem da se jednom zauvijek sahrani Joe Eszterhas. Doticni se prvo zamjerio feminacistickim lezbijkama i drugim grupacijama "politically correct" establishmenta zato sto je u SIROVIM STRASTIMA kao glavnog negativca uzeo lezbijku i, zamislite, tjerao glavni zenski lik da siri noge pred kamerom. Poslije je u SHOWGIRLS sebi navukao na zub studije zato sto je kroz alegorijsku pricu o striptizu pokazao svu bijedu show-businessa. Konacno, holivudski mocnici mu ne mogu oprostiti ni to sto je od njih iskamcio multimilijunske honorare za scenarije losih filmova (SHOWGIRLS, JADE) i tako ih sve napravio budalama. E, kada jos nastoji snimiti film u kojem ce Hollywood i cijeli establihsment pokazati kao gomilu umisljenih, nesposobnih i kokainom nasnjoranih kretena, bilo je jasno da ce proraditi antireklamna kampanja. Naravno, Eszterhas je svjestan te svoje reputacije i onoga sto ce se s filmom dogoditi, te se s njom zafrkava (bilo tako da u filmu glumi samog sebe, bilo tako da dolazi na urucivanje "Zlatne maline"). Zbog toga HOLLYWOOD U PLAMENU ipak na trenutke izgleda kao simpatican i zabavan film, pogotovo prilikom odjavne spice, kada imamo prilike vidjeti "promasene" kadrove sa snimanja. U svakom slucaju, HOLLYWOOD U PLAMENU jedan od najgorih filmova ikada, nije cak ni jako los, ali tesko da bi mogao biti zanimljiv ikome osim onih koji film gledaju kao granu industrije, a ne nacin kako da provedu slobodno vrijeme.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos