Kada vam netko nastoji uvaliti odredjeni kinematografski proizvod pod firmom "najcoolerskijeg filma godine", morate biti na oprezu. Kada vam se netko zaklinje kako je rijec o najboljem SF-filmu od vremena BLADE RUNNERA, dobro se prisjetiti da je prije dvije godine slicnu reklamu imao PETI ELEMENT. Kada reklamni materijali govore kako je film djelo dvojice crtaca stripova, gorka iskustva govore kako stripovske adaptacije odnosno strip-kultura slabo prolaze u danasnjem Hollywoodu. Zatim, u naslovnoj ulozi se nalazi Keanu Reeves, ljepotan kojemu svo slinjenje siparica sirom svijeta ne moze sakriti cinjenicu da mu je glumacki raspon slican komadu drva. Kada svemu tome dodamo cinjenicu da film ima dosta elemenata cyberpunka u svojoj radnji, ponovno izbijaju lose uspomene na strahotu zvanu JOHNNY MNEMONIC, jos jedan neuspjeli pokusaj da se Gibsonov svijet prebaci na veliko platno. I, zucker kommt zu letzt, doticni je film producirala tvrtka Warner Bros, kojoj su zastitni znak posljednjih nekoliko godina postali grozomorni spektakli nalik na BATMANA I ROBINA, OSVETNIKE ili ove godine WILD WILD WEST.
No, iako je "Warner" kukavicki odbio staviti ovaj film u ljetni megdan s FANTOMSKOM PRIJETNJOM te ga stavio u komercijalno manje isplative proljetne termine, dogodilo se cudo. Film je dozivio nevjerojatan uspjeh. Ne samo da ga je publika voljela (pokolj u srednjoj skoli Columbine, navodno inspiriran pojedinim scenama iz filma, je zbog antiholivudskih dusobriznika filmu donio dodatni publicitet), nego su ga i kriticari, zamislite, proglasili vrlo dobrim ostvarenjem, jednim od najboljih ove godine. Mozda to i nije takvo iznenadjenje, s obzirom da su braca Wachowsky vec stekla zavidnu reputaciju svojim noireovskim debijem PREKO SVAKE MJERE. U svakom slucaju, nakon ljetne suse, u hrvatska je kina konacno dosao jedan pravi hit, kao svojevrsna predigra FANTOMSKOJ PRIJETNJI.
Glavni junak filma je Thomas Anderson (Reeves), skromni i samozatajni strucnjak u softverskoj tvrtki, koji vodi dvostruki zivot. Svake noci vrijeme provodi pred kompjuterom kao haker pod nadimkom Neo, pokusavajuci nesto sto ga muci, iako nema pojma o cemu je rijec. Iznenada u njegov zivot dolazi tajanstvena Trinity (Moss), koja ga vodi do jos tajanstvenijeg Morpheusa (Fishburne), tipa koji je sve vrijeme pokusavao pronaci Nea. Nakon kraceg naganjanja s tajanstvenim ljudima u crnom, koje vodi opaki agent Smith (Weaving), Neo konacno dolazi u kontakt s Morpheusom koji mu nudi otkrivanje istine o Matrixu. Kada Neo pristane na ponudu, otkriva kako je Matrix u stvari cijeli njegov svijet, odnosno iluzija svijeta - virtualna stvarnost koju koriste kompjuteri da bi stoljecima upravljali porobljenim ljudskim rodom. Morpheus vodi skupinu ljudi koji su otkrili istinu i koji krecu u rat za oslobodjenje, pri cemu ih vodi legenda o Odabranom, covjeku za kojeg je predskazano da ce jedini biti u stanju suprostavitise kompjuterima. Neo je oslobodjen Matrixa, jer bi upravo on mogao biti Odabrani.
Na prvi pogled, MATRIX izgleda kao jos jedan pokusaj Hollywooda da na brzinu namlati pare "brijuci" se na suvremene trendove i troseci 63 milijuna US$ budzeta da u dva sata publici uvali mjesavinu svega onog sto vole mladi. Tako tu imamo cool odjecu (crni baloneri, koji su, doduse, postali olicenje zla nakon pokolja u Littletonu), rock'n'roll soundtrack, gomilu videospotovskih specijalnih efekata (koristenje flo- mo animacije i sl.), nekoliko oruzanih obracuna, i, last but not least, tarantinovsko i danas vrlo pomodno odavanje pocasti hongkonskoj kinematografiji kroz scene u kojima se koriste razlicite borilacke vjestine. Radi ovog posljednjeg su autori filma iskoristili usluge hongkonskog kaskadera Wo-ping Yuena, koji je glavne glumce mjesecima mukotrpno ucio kung fu do savrsenstva. Ako nista, barem zbog ulozenog truda, bracu Wachowsky valja pohvaliti. Ali, ne samo zbog audiovizualnih atrakcija - scenarij filma, iako mu postavka nije bas najoriginalnija (proslogodisnji MRACNI GRAD u neku ruku predstavlja mnogo uspjesniju varijaciju na istu temu), dozvolio je likovima da u pauzama bjesomucne akcije vremena na vrijeme izvale koju pametnu na temu istinskog identiteta, percepcije stvarnosti odnosno ekologije. Zbog svega toga ce zahtjevniji gledatelj, odnosno onaj koji voli koristiti mozak prilikom gledanja filma, imati dodatnih razloga da cijeni ovaj film.
Naravno, iako MATRIX mnogo pametniji i dotjeraniji film nego sto je to slucaj u projektima slicnog tipa, nije lisen nedostataka, koji bi u bliskoj buducnosti mogli naskoditi njegovoj kult-reputaciji. Prije svega je to par logickih rupa u scenariju (sto raditi s "neoslobodjenim" masama kada jednom ne bude Matrixa, umiranje u Matrixu/stvarnom zivotu), odnosno nedorecenosti (koje, doduse, ostavljaju materijal za eventualni nastavak). Ali, mozda najriskantiji potez od svega - angaziranje drvenog Keanua Reevesa, ovdje je zapravo bilo pun pogodak. Njegov bezizrazajni izraz lica bio je idealan da pokaze stalnu zbunjenost u kojoj se nalazi lik Nea. Slicno je i s Laurenceom Fishburneom, ciji je minimalisticki pristup glumi takodjer dobro dosao "cool" ulozi, gdje je vanjski izgled vazniji od sadrzaja. Carrie-Anne Moss, neafirmirana kanadska glumica, takodjer je dobra kao Reevesova partnerica, iako romanticni podzaplet pomalo ruinira njen lik. Hugo Weaving, australski glumac poznat po ulozi transvestita u PRISCILLI, KRALJICI PUSTINJE, dozivljava jos jednu efektnu preobrazbu kao progonitelj s naglaskom, cija monotonost, koja bi svugdje drugdje imala komicne efekte, ovdje potrcrtava njegovu ubilacku zlocu. Ipak, najbolji od svih glumaca je Joe Pantoliano, stari suradnik brace Wachowsky u BOUNDU, ciji je lik Cyphera mozda najzivotniji u cijelom filmu. Sve u svemu, usprkos nedostataka i kalkulirane nedorecenosti, MATRIX je film koji se itekako valja gledati i koji konacno vraca pozitivno znacenje izrazu "cool".
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos