ZIVO MESO

CARNE TREMULA

• uloge: Libetro Rabal, Javier Bardem, Francesca Neri, Angela Molina, Jose Sancho
• scenografija: Anxton Gomez
• kostimografija: Jose Maria De Cosio
• fotografija: Affonso Beato
• montaza: Jose Salcedo
• glazba: Alberto Iglesias
• scenarij: Pedro Almodobar, Jorge Guerricaechevarria & Ray Loriga (po romanu Ruth Rendell)
• rezija: Pedro Almodovar
• proizvodnja: El Deseo/Ciby 2000, Francuska/Spanjolska, 1997.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 101 `

Radnja filma ZIVO MESO zapocinje godine 1970. kada Francova vlada donosi odluku o ukidanju gradjanskih sloboda. Ulice su puste, ali se prostitutka Isabel (Cruz) uspije docepati autobusa i tamo roditi sina Victora. Dvadeset godina kasnije Victor radi kao dostavljac pizze, i nakon sto je izgubio nevinost sa Elenom (Neri), kcerkom talijanskog diplomata, nastoji s njom obnoviti vezu. Elena je, pak, bila previse drogirana da bi se sjetila tog dogadjaja, pa dolazi do svadje u kojoj se koristi pistolj. To, pak, dovodi do intervencije dvoje policajaca - Davida (Bardem) i alkoholu sklonog Sancha (Sancho) - koji i sami imaju neke nerasciscene racune. U guzvi dolazi do pucnja, koji ce Davida ostaviti paraliziranog. Sest godina kasnije, Victor izlazi iz zatvora, zaklevsi se na osvetu.

Pedro Almodovar je ime na ciji spomen na koljena padaju svi filmofilski snobovi. "Zlocesti decko spanjolske kinematografije", kako su mu mnogi kriticari tepali, svoju je reputaciju stekao snimajuci filmove u kojima se farsicnim prikazom seksa i nasilja rasturaju konzervativne moralne vrijednosti frankisticke Spanjolske, u kojoj je reziser bio odrastao. Almodovar, doduse, ima jedan ozbiljan problem - u danasnjoj, liberalnoj i modernoj Spanjolskoj, vise se jednostavno ne isplati biti anarhoidni filmski buntovnik. Tako njegovi filmovi postaju sve ozbiljniji i ozbiljniji, pa tako i ovaj, snimljen po motivim depresivnog krimica engleske autorice Ruth Rendell. Rezultat je prilicno dobar - prica je zanimljiva, likovi intrigantni, a glumci koji ih tumace odlicni. To se prvenstveno odnosi na Javiera Bardema kojeg je nasa publika nedavno vidjela u vrlo dobroj PERDITI DURANGO. U njegovoj je sjeni talijanska glumica Francesca Neri, nasoj publici poznata iz filma PUCAJ! Na zalost, film ima odredjene nedostatke - glazba je neadekvatna, i prilicno iritirajuca, a i reference na frankisticko i post- frankisticko razdoblje spanjolske povijesti nepotrebne. Sve u svemu, rijec je o dobrom filmu, ali Almodovar je definitivno znao snimati bolje.