Svatko tko cesto posjecuje domace videoteke moze biti svjedokom kako najtrazeniji filmovi, oni za koje se prave rezervacije i koje nikako ne mozete dobiti, nisu americki blockbusteri nego filmovi porijeklom iz SR Jugoslavije. Takvi filmovi su stekli svojevrsni kult-status u ratno vrijeme, kada je posjedovanje kazeta prosvercanih sa suprotne strane fronte, bilo znakom odredjenog intelektualnog prestiza medju snobovima koji su nastojali dokazati kako su iznad sovinistickih, prostackih masa. Ali, takodjer, ti su filmovi sluzili i tim istim prostackim masama da zadovolje svoje sentimentalne jugonostalgicarske prohtjeve. Naravno, dodatni, a mozda i najvazniji razlog zasto se te filmove gleda jest cinjenica da je humor lako razumljiv ovom svijetu, a barem zasada, Srbija je, kako po pitanju komedija, tako i po pitanju komercijalne uspjesnosti kinematografije, svjetlosnim godinama ispred Hrvatske. Igrom slucaja, nedugo nakon sto su srpski filmovi dozivjeli svoju legalnu premijeru na hrvatskom trzistu, doslo je do rata koji je njihovu vrijednost jos vise povecao. Nakon najnovijih dogadjanja, tesko je vjerovati da ce Srbija biti u stanju producirati ovako bogatu kino-produkciju barem slijedecih par desetljeca.
Jedan od filmova koji su se nasli u paketu jest i POLICAJAC SA PETLOVOG BRDA, komedija Mihajla Vukobratovica, snimljena 1992. godine. Glavni je junak filma Bosko Simic (Samardzic), beogradski policajac koji je zbog svoje predanosti i vjestine s kojom obavlja posao strah i trepet za svakog kriminalca. Ali, njegovi profesionalni uspjesi su u potpunoj suprotnosti s kaosom kojeg je dozivio na privatnom planu - zenio se cak cetiri puta i sa svakom od zena dobio jedno dijete. Naravno, sve te zene su takodjer fanaticno predane poslu, te je sirotom Bosku zapalo da odgaja brojnu obitelj. Naravno, rastrzan izmedju svakodnevne borbe protiv kriminala i mnogo zahtjevnijeg i frustrirajuceg zadatka kao sto su cetvoro derista, Bosko ce zapadati u mnoge komicne situacije. Ali, s vremenom cak i njegov profesionalni zivot pocinje trpiti, jer njegov sef (Milic) vise ne moze trpjeti stalna zakasnjenja i izostanke s posla. Srecom, Boskova djeca, kao i bivse supruge, su tu da mu pomognu kada je najteze.
Bogatstvo srpske video-ponude se moze vidjeti i po tome sto su srpski filmovi prilicno raznovrsni, i namijenjeni razlicitim slojevima publike. Dok su LEPA SELO LEPO GORE, DO KOSKE ili MI NISMO ANDJELI domena mladjarije opsjednute tarantinovstinom i pop referencama, dotle je POLICAJAC SA PETLOVOG BRDA film koji ce prije zadovoljiti starcad i gledatelje srednje dobi. Razlog je u tome sto se taj film, snimljen u producentskoj kuci Ljubise Samardzica, nastavlja na tradiciju decentne, ugladjene "gradjanske" komedije, ciji je Samardzic bio zastitni znak. Za razliku od srpske komercijale, ovdje nema seksa, nasilja niti prostackog rjecnika i film je idealan i za najmladju publiku. U mnogome (a ne samo po Mileni Dravic i Branki Katic koji se pojavljuju u manjim ulogama) ovaj film podsjeca na NIJE LAKO SA MUSKARCIMA, veliki hit iz sredine osamdesetih godina. No, ako niste nostalgicni za nekadasnjim ikonama kao sto su Samardzic, Milena Dravic ili mozda Neda Arneric i Ljiljana Blagojevic (POZORISTE U KUCI), humor ce vam na trenutke biti slab, tempo previse spor, a teatralnost protagonista previse podsjecati na hrvatsko glumiste. No, s druge strane, djecica su drazesna, film nema negativaca i ima prilicno vedar stav prema zivotu. No, s druge strane, ipak se vidi kako su Samardzic i Vukobratovic daleko ispod standarda jednog Benignija. Sve u svemu, film koji ce naci svoju publiku, ali vecina gledatelja nece mnogo izgubiti ako ga propusti.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos