HE GOT GAME
Jake Shuttlesworth (Washington) odsjedio je pet od predvidjenih dvadeset godina zatvora. Upravnik zatvora (Beatty) mu nudi rano pustanje ako guverneru drzave New York obavi jednu uslugu. Jake pristaje i na tjedan dana, pod paskom dvojice policajaca, doveden je u New York kako bi se sreo sa svojim sinom Jesusom (Allen). Jesus je, naime, u srednjoj skoli postao kosarkaska superzvijezda, i sada, nakon sto je maturirao, za njega se otimaju sva sveucilista i beskrupulozni agenti NBA. Jakeov je zadatak svoga sina nagovoriti da se upise na sveuciliste koje je pohadjao guverner. To ce biti prilicno tesko, jer Jesus prezire svog oca, koji mu je prije sest godina slucajno ubio majku prilikom kucne svadje. U medjuvremenu, i sam Jesus ima svojih problema - gotovo svatko oko njega - rodbina, prijatelji, pa cak i djevojka Lala (Dawson) se nadaju da ce zaraditi barem dio novaca od sjajne buducnosti koju ceka Jesusa. Jesus, suocen s provalom primamljivih ponuda, postaje sve paranoicniji. U medjuvremenu, Jake se sprijatelji s prostitutkom Dakotom (Jovovich).
Za razliku od vecine holivudskih rezisera, koji su svoj talent okaljali pristajanjem na raznorazne kompromise, Spike Lee, vjerojatno najvece rezisersko ime medju americkim crncima, nije dostigao svoj pravi potencijal zbog toga sto nije spreman za kompromise. Njegovi filmovi pokazuju veliki talent za kadriranje, vjeste montazne trikove, ali i sklonost crno-bijelom pogledu na svijet, pri cemu su americki crnci uvijek ti koji su obespravljeni, ugrozeni itd. (zvuci poznato?). To, naravno, za posljedicu ima da politiziranje koje nekada skrece u otvoreni crnacki rasizam, cesto steti prici. Na srecu, u ovom filmu Spike Lee se umjesto problemima svoje etnicke skupine posvetio jednoj svojoj velikoj ljubavi - profesionalnoj kosarci. Njegov originalni scenarij je uspio postici nesto gotovo nemoguce - istovremeno biti i oda igri koju tako voli, a istovremeno pokazati njeno besramno nalicje.
Leejev film ce se pamtiti po snaznim kadrovima, i isto tako snaznim, kompleksnim likovima. Uvijek pouzdani Denzel Washington ovaj put ima rijetku priliku tumaciti nesavrsenog covjeka, kojega iskreno kajanje i priznanje vlastitih pogresaka dovodi do iskupljenja. Drugi znacajni lik, Jesus, takodjer je prikazana kao snazna licnost, koju zivot nije mazio, ali koja se uspjela izdici iznad zivotnih teskoca i biti u mogucnosti donijeti pravu odluku. Ray Allen, profesionalni igrac NBA koji tumaci taj lik, angaziran je prije svega zbog svog kosarkaskog talenta, ali se odvje iskazao kao prilicno dobar glumac. I ostali su glumci sjajni u epizodnim ulogama, bilo da je rijec o Leejevom starom suradniku Turturru, bilo veteranima kao sto su Jim Brown ili Ned Beatty.
POBJEDNIK je imao potencijal da bude vrlo dobar, cak odlican film (a i relativno dobar promet na kino-blagajnama pokazuje kako se i publika slozila s kritikom). Na zalost, Lee je ponovno sebi dozvolio da mu forma bude vaznija od sadrzaja. Glazba Aarona Coplanda, koja svira cijeli film, je izvrsna i daje specifican epski ugodjaj filmu, ilustrirajuci biblijske konotacije price. Na zalost, film na trenutke postaje bespotrebno razvucen - podzaplet s prostitutkom nije bas previse potreban, a na kraju film zavrsava previse zbrzano, s jeftinim nadrealizmom i jos jeftinijom osudom licemjernog sustava. Ipak, bez obzira na sve te nedostatke, POBJEDNIK je film kojeg se isplati pogledati, cak i ako niste zaljubljenik u NBA, kosarku ili Spikea Leeja.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos