SHAKESPEARE IN LOVE
Konacno smo dozivjeli da jedne godine utrka za "Oscare" ne bude unaprijed odlucena, odnosno da se ceremonija dodjele prati s dotada nezamislivom neizvjesnoscu. U pocetku, dakako, nije izgledalo tako - jos prije samo nekoliko mjeseci je Spielbergov sentimentalni ratni ep SPASAVANJE VOJNIKA RYANA izgledao kao vise nego siguran favorit i nitko nije ocekivao da ce ova dodjela "Oscara" biti drukcija od prethodnih, kada je jedan favorit skupljao sve moguce kipice. Gotovo nitko nije previse obracao paznju ni na filmove koji se lansiraju u "oskarovskoj" sezoni krajem godine, kada je producentima vaznije ostaviti dobar dojam pred glasacima Akademije nego obicnom publiku. Medju tom niskom filmova nasao se ZALJUBLJENI SHAKESPEARE, drugi po redu film britanskog glumca Johna Maddena, koji se nasoj publici prije par mjeseci predstavio svojom solidnom povijesnom dramom GDJA BROWN. Doticni se film svidio i publici i kritici, ali malo tko mu je davao ozbiljne sanse, sve dok, na veliko iznenadjenje, film nije dobio cak trinaest nominacija. Nakon toga u javnost su izbili detalji o tome kako je "Miramax" u oskarovsku propagandu potrosio preko pet milijuna US$. Poklici o tome kako ce Maddenova komercijala mitom uspjeti poraziti Spielbergovu umjetnost su djelomicno usutjeli kada se i za Spielberga otkrilo da trosi novac nastojeci zaustaviti "Miramax". I na kraju je sudar titana ipak zavrsio pobjedom SHAKESPEAREA, koji se moze okititi "Oscarima" za najbolji film, najbolju glavnu i sporednu zensku ulogu, originalni scenarij, scenografiju, komicnu glazbu i kostime.
Radnja filma zapocinje u Londonu godine 1593. gdje engleska kultura dozivljava uspon pod pokroviteljstvom autoritarne, ali prosvijecene kraljice Elizabete (Dench). Medju gomilom pisaca nalazi se i William Shakespeare (Fiennes), dramaticar koji je, u nastojanju da prezivi, svoj najnoviji komad, komediju "Romeo i Ethel, kci pirata", prodao dvojici vlasnika kazalista. Problem je, pak, u tome sto Shakespearea muci nedostatak inspiracije, uzrokovan njegovim nesredjenim ljubavnim zivotom i neuspjelim brakom. Sve se mijenja kada svoju muzu pronadje u liku Viole de Lesseps (Paltrow), kceri bogatog trgovca koja je, pak, obecana antipaticnom osiromasenom plemicu lordu Wessexu (Firth). Violu, pak, od udaje za covjeka kojeg ne voli muci to sto joj zakon i drustveni obicaji prijece da se bavi onim prema cemu osjeca najvecu strast - kazalistu. U nastojanju da se ipak okusa na pozornici, ona se odjene u muskarca i pod pseudonimom "Thomas Kent" dobije ulogu Romea. Shakespeare, pak, nakon zapocinjanja ljubavne veze s Violom, razbija autorsku blokadu i pocinje "Romea" mijenjati u tragediju kakvu svi mi poznajemo.
Na pocetku je dosta kriticara bilo uvjereno kako je rijec o nepretencioznoj i za siroke narone mase primaljivoj romanticnoj komediji. Ali, dakako, nista ne moze biti pogresnije od toga, jer su scenarij napisali Marc Norman i Tom Stoppard. Ovom drugom ZALJUBLJENI SHAKESPEARE nije prvi put da se dotice velikog Barda, s obzirom da je sklonost prema njemu iskazao u svom filmu ROSENCRANTZ I GULDENSTERN SU MRTVI, vlastitom atipicnom verzijom HAMLETA iz perspektive sporednih likova. Ovoga puta je Stoppard zakoracio jos dalje, i Shakespearovo djelo nastoji gledatelju pribliziti tako sto prikazuje lik samog pisca. Da bi radnja bila jos razumljivija, Stoppard i Norman su dosli na odlicnu ideju kako bi elizabetansku Englesku mogli prikazati kao svojevrsno zrcalo suvremenog svijeta. Tako je Shakespeare neurotik koji odlazi vlastitom "terapeutu", a show business u elizabetansko doba se samo po tehnologiji razlikuje od ovog danasnjeg; problemi postavljanja popularnih drama u kazalistima su slicni problemima stvaranja danasnjih filmskih blockbustera. Ipak, radnja je filma ipak cvrsto smjestena u proslost, i mnogi povijesni detalji su prilicno autenticni. Najzanimljivije je to sto Stoppard i Norman pokazuju odlicno poznavanje Shakespearea, tako da je gotovo cetvrtina teksta prepisana iz njegovih drama. Poznavateljima Shakespeare bit ce zabavno slusati mnoge Bardove replike u sasvim neobicnom, i najcesce komicnom kontekstu. Takodjer tu ima i mnogo referenci na zanimljivosti iz Shakespearove biografije (homoseksualac Rupert Everett tumaci Shakespearovog kolegu i uzora Marlowea, poznatog po svojim neobicnim sklonostima; buducnost pak pripada Johnu Websteru, Tarantinu post- elizabetanske ere, koji je prikazan kao djecacic opsjednut krvlju i nasiljem).
Scenarij sam po sebi ne bi bio garant dobrog filma, da Madden kraj sebe nije imao mocnu gomilicu svojih glumackih kolega. Joseph Fiennes, brat po "Oscarima" mnogo poznatijeg Ralpha, odlican je kao Shakespeare. Ali, prava kruna pripada njegovoj partnerici Gwyneth Paltrow, kojoj je uloga Viole predstavljala dosada najblistaviji trenutak karijere (sto je, uostalom, i potvrdjeno "Oscarom"). Njena savrsena izvedba Viole donosi nam slozen i zivotni lik - zenu vodjenu strastima, ali i dovoljno inteligentnu da ih zadovolji na domisljati nacin, a ulogu dodatno usloznjava to sto ona tumaci prvo zenu koja glumi muskarca, zatim na probama "Romea i Julije" glumi zenu koja glumi muskarca u ljubavnoj sceni u kojoj joj je partner muskarac koji glumi zenu, da bi na kraju trijumfirala kao zena koja glumi muskarca koji glumi zenu. (Muskoj publici ce se, naravno, svidjeti i to sto se Gwyneth po prvi put skinula pred kamerama.) I ostali su glumci odlicni, sto ne iznenadjuje, jer su Maddenovi prijatelji ekipa koja bi mogla glumiti i zavezanih ociju. Judi Dench je dobila "Oscara" za ulogu Elizabete, iako je to uloga mozda i nije zasluzila - njena Viktorija u GDJI BROWN bila je mnogo zanimljiviji lik. Ne-engleski glumci su takodjer odlicni - Australac Goeffrey Rush je izvrstan kao Shakespearov producent, a Amerikanac Ben Affleck, u stvarnom zivotu decko Gwyneth Paltrow, jednako kao i ona savladjuje britanski naglasak u ulozi engleske glumacke velicine.
Film nije samo dobar zbog glume i scenarija, nego i zbog odlicnih kostima, kao i ostalih povijesnih detalja. Na zalost, Madden jos ima problema s rezijom, iako je njegova vizija Londona od prije cetiri stoljeca prilicno dojmljiva. Film na kraju od lagane komedije odjednom skrece u ultraozbiljnu dramu, a i rasplet nema katarzu dostojnu elizabetanskog teksta. Ipak, sve u svemu, rijec je o vise nego dobrom filmu. ZALJUBLJENI SHAKESPEARE ne samo da ce nas zabaviti, nego ce i gledatelje nesto nauciti o jednom od temelja zapadne kulture. A i to je postignuce dostojno jednog "Oscara".
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos