[ Recenzije ] [ Pretraživanje ]         Filmske stranice         [ http://film.purger.com ]

OSCAR I LUCINDA

OSCAR AND LUCINDA

Radnja ovog filma zapocinje sredinom proslog stoljeca na dva sasvim suprotna kraja svijeta. Lucinda Leplastrier (Blanchett) je kci australskog farmera koju je zivot u djevicanskoj divljini Novog Juznog Walesa naucio da se ne pokorava drustvenim normama. Oscar Hopkins (Fiennes), zbunjen nekim fundamentalistickim postavkama svog oca, otisao je studirati u Oxford za anglikanskog svecenika. Njegova je skromnost i stidljivost, pak, u velikoj opreci s kockarskom strasti koja se razvila u Oxfordu. U medjuvremenu Lucinda u nasljedstvo dobija golemu tvornicu stakla i odlazi u Englesku po sirovine. Oscar, pak, nastoji okajati svoje grijehe i prihvaca mjesto zupnika na kraju svijeta. Lucinda ga pri povratku sretne na istom brodu, i dvoje kockara ne mogu sprijeciti naklonost koju osjecaju jedno prema drugom, usprkos sasvim razlicitih karaktera. Kada se konacno nadju u Australiji, njihova ce kockarska strast dovesti do velike pustolovine - Oscar se okladi da ce Lucindinom starom prijatelju, velecasnom Dennisu Hassettu (Hinds), isporuciti staklenu crkvu. Problem je u tome sto Hassett sluzbuje u malom seocetu na drugom kraju divljeg i jos neistrazenog kontinenta.

Gillian Armstrong, australska reziserka, stekla je naklonost kriticara jednim od svojih prvih filmova, MY BEAUTIFUL CAREER iz 1980. godine, koji je, inace, lansirao karijeru danas prilicno poznate karakterne glumice Judy Davis. Sedamnaest godina kasnije ista se prica ponavlja s mladom Cate Blanchett, kojoj je rad u OSCARU I LUCINDI utro put za njen "Zlatnim globusom" nagradjen trijumf u ELIZABETI. Sam film je, pak, temeljen na romanu Petera Careya, koji je godine 1988. dobio Booker's, prestiznu britansku knjizevnu supernagradu. Gillian Armstrong nije prvi put prenosila lijepu knjizevnost na platno, a njena adaptacija MALIH ZENA iz 1994. godine pokazuje kako je ona sposobna od dobrih romana praviti dobre filmove - zadatak na kojemu su i mnogo jaca imena znala lomiti zube. Ovaj put, bizarna ljubavna prica o dvoje ekscentrika koje zajednicka strast spaja usprkos posve razlicitih karaktera, vjesto je rafinira pustolovnim podzapletom, koji ce na kraju kulminirati slikama koje su u isto vrijeme smijesni i ganutljivi u svojemu nadrealizmu. Takodjer, scenarij Laure Jones, cije ime stoji iza bezuspjesnih kvazifeministickih drama kao sto su PORTRET JEDNE DAME i DAROVI MRZNJE, u rukama Gillian Armstrong je uspio dobiti i dozu humora. Ali, sve to vjerojatno ne bi stimalo, odnosno gledateljima bi u sjecanju ostao isforsirani i zbrzani kraj, da nije dvoje odlicnih glumaca u glavnim ulogama. Ralph Fiennes, koji je izgleda postao sinonimom za povijesne drame (SCHINDLEROVA LISTA, KVIZ, ENGLESKI PACIJENT), nevjerojatno je uvjerljiv kao stidljivi, mrsavi, isuseni svecenik, koji je usprkos tome olicenje djecakog sarma i nevinosti. Cate Blanchett je takodjer olicenje mladenackog sarma, kao energeticna zena odlucna da ni po koju cijenu ne popusti pred sputavajucim viktorijanskim normama, i posve je jasno zasto pred tom glumicom stoji obecavajuca karijera. Pored svega toga, film resi i dobra fotografija, koja nam dozvoljava da uzivamo bilo u idilicnim pejzazima netaknute australske prirode, kao i bogatstvu brizljivo rekonstruirane scenografije, kostima i drugih rekvizita viktorijanske ere. OSCAR I LUCINDA je svakako nesavrsen film, ali koji sve te svoje nedostatke vise nego nadoknadjuje vjestom rezijom i odlicnom interakcijom dvoje glavnih glumaca. Svi gledatelji koji vole melodramu i koji ne mogu podnijeti da im meksicke sapunice budu jedino olicenje ljubavnih prica, trebali bi pogledati ovaj film.

  • ocjena: solidan (**)

    (c)1999 Dragan Antulov


    NAPOMENA: Ovaj dokument namijenjen je isključivo za osobnu upotrebu.
    Za svako drugo korištenje i re-distribuciju u elektronskom, pisanom ili bilo kojem druogm obliku,
    uključujući i WWW-stranice, potrebna je izričita PISANA dozvola autora.

    Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos