MRS. BROWN
Godine 1861. Britanski Imperij je na vrhuncu moci, ali kraljici Viktoriji (Dench), vladarici carstva u kojem sunce ne zalazi, zauvijek je smrknulo nakon što je njen voljeni suprug Albert podlegao tifusu. Tri su godine prošle od tog dogadaja, a ona još uvijek nosi crninu i potpuno se izolirala od svijeta u dvorcu Windsor. Upravitelj dvorca, sir Henry Ponsonby (Palmer) iskreno je zabrinut za njeno duševno zdravlje, pa iz Škotske poziva Johna Browna (Conolly), bivšeg Albertovog konjušara. Prisutsvo covjeka koji je bio najomiljeniji Albertov sluga trebalo bi oraspoložiti depresivnu kraljicu. Brown dolazi, ali svoju dužnost psihoterapeuta shvaca previše doslovno i nastoji kraljicu izvesti na svježi zrak cak i ako se to protivi protokolu i svim klasnim obzirima. U pocetku šokirana Brownovim brdjanskim i otresitim manirima, kraljica pocinje cijeniti njegovo društvo. Brown sustavno stjece njeno povjerenje i na njegov nagovor cijeli se dvor seli u Škotsku. Dugogodišnje izbivanje iz Engleske dovodi do provale glasina o pravoj prirodi kraljicinog odnosa s Brownom, kao i parlamentarnu inicijativu za ukidanje monarhije. S obzirom da bi to srušilo njegovu vlast, premijer Disraeli (Sher) odlazi u Škotsku kako bi preko Browna nagovorio Viktoriju da se vrati u javnost.
Da Judi Dench, glumica nama najpoznatija kao najnovije olicenje "M" u Bondovima, nije za ulogu kraljice Viktorije dobila nominaciju za "Oscara", teško da bi itko obratio pažnju na ovaj relativno opskurni britanski filmcic. Ali, oni koji obracaju pažnju na takve stvari znaju kako je žanr povijesnih drama disciplina u kojoj BBC obicno svoje holivudske konkurente ostavlja miljama iza sebe. Cak i kada snimaju za malo novaca, kao što je to ovdje rijec, Britanci se temeljito trude rekonstruirati povijesna razdoblja, scenografiju i kostime. John Madden, režiser, koji je našoj publici poznat po jednoj od mini-serija u ciklusu PRIME SUSPECT, ovoj neobicnoj i istinitoj anegdoti iz britanske povijesti je pristupio s uobicajenim profesionalizmom. To je znacilo da je ostavio mjesta, prostora i vremena svojim suradnicima da dodju do izražaja. To se prije svega odnosi na Judi Dench, koja je odlicna u ulozi na površini hladne, a u dubini duše osjecajne kraljice. Ipak, film je ukrao izvrsni škotski komicar Billy Conolly u za njega atipicnoj dramskoj ulozi. Njegova macho pojava, naglasak, otresitost i drskost pred ugladjenim Englezima mnoge ce podsjetiti na Seana Conneryja u mladim danima. Conolly je ne samo skinuo Connerya, nego je uspio uciniti uvjerljivim transformaciju svog lika - od osobe iskreno zabrinute za kraljicu, preko oportunistickog politicara do paranoicnog manijaka. Zanimljiva je i uloga Shera kao ljigavog, ali sposobnog i inteligentnog premijera. Ono što još valja pohvaliti u ovom filmu jest i to što, za razliku od Ivoryjevog JEFFERSONA U PARISU, nije podlegao napasti da špekulira umjesto da iznosi povijesnu istinu. Tako gledatelji ni u jednom trenutku ne znaju jesu li Brown i Viktorija ljubavnici, ili samo dobri prijatelji. No, iako profesionalno uradjen, ovaj ima nedostatak u tome što mu je završnica prilicno razocaravajuca. Nedostaje drama, nedostaju sukobi, pa na kraju nema ni katarze. Ipak, za to je više kriva povijest, nego scenarij Johna Brocka, pa se ovaj film ipak može preporuciti za gledanje.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos