U.S. MARSHALS
"Warner Bros", studio koji predstavlja jedan od stupova Hollywooda, svoju je 75. godisnjicu obiljezio tako sto nije uspio izbaciti nijedan veci hit. Doduse, tvrtka zasluzna za CASABLANCU i Duska Dugouska moze se tjesiti time sto u ocajnickom nastojanju da se izvuce iz bijede nije potonula tako nisko kao njihov konkurent "Universal", ciji je "kadar po kadar" remake Hitchcockovog PSYCHA postao simbolom nedostatka originalne ideje u suvremenom Hollywoodu. Ipak, da se ne bi stekao pogresan dojam kako su daleko od toga, pobrinuli su se producenti CUVARA ZAKONA, njihove velike, ali, na zalost, zasluzeno propale akcijske uzdanice za 1998. godinu. Gotovo pet godina u "Warnerovim" ladicama je sjedila ideja da se snimi nastavak BJEGUNCA, njihovog velikog akcijskog hita iz 1993. godine, koji je Tommyju Leeju Jonesu donio "Oscara" za sporednu ulogu. Takva zamisao je, doduse, u pocetku odbacena, jer je, po obicaju, trebalo nasilno nastaviti pricu i pricu temeljiti na nastavku sukoba dr. Kimballa sa ubojicom svoje supruge. Nekome je onda ipak sjelo da bi bolja ideja bila da se akcijom bavi strucnjak, savezni serif Philip Gerard, pa se, pet godina kasnije, film bavi tim junakom i njegovim timom saveznih policajaca.
Kao i u BJEGUNCU, Philip Gerard (Jones) je savezni serif, specijaliziran za hvatanje odbjeglih zatvorenika, i vrhunski profesionalac u svom poslu. Optuzen da je prekoracio ovlasti prilikom svoje posljednje akcije, dodijeljen mu je rutinski zadatak pratnje zatvorenika u specijalnom avionu. Dio "tovara" je i Mark Sheridan (Snipes), optuzen za dvostruko ubojstvo saveznih agenata. Nekome je ocigledno stalo da Sheridan za svoj zlocin plati bez sudskih komplikacija, ali pokusaj atentata ne uspije i kao posljedicu avion se rusi. Sheridan se uspije izvuci iz olupine i pobjeci, a Gerardu je ponovno stavljeno u zadatak da uhvati opasnog bjegunca. Gerardovom timu saveznih serifa je dodijeljen agent Royce (Downey), covjek za vezu Diplomatske sluzbe sigurnosti. Naime, ispostavilo se da je Sheridan takodjer bio bivsi savezni agent i vojni superspecijalac, a da su njegove zrtve stradale u pokusaju da razbiju lanac dvostrukih agenata koji rade za Kinu. Dok Gerard bjesomucno pokusava uhvatiti Sheridana, u ruke mu dolaze dokazi koji bi mogli baciti sasvim drukcije na njegovu krivnju.
Za CUVARE ZAKONA vrijedi onaj zalosni aforizam iz Cravenovog VRISKA "Sequel sucks". Dok je BJEGUNAC, iako i sam remake popularne TV-serije iz sezdesetih godina, bio vrlo dobar, originalan, napet i zabavan film, njegov nastavk predstavlja olicenje holivudske bezidejnosti i sklonosti drzanju za istrosene sheme do posljednjeg trenutka. Scenarij je napisao izvjesni John Pogues, koji je prije ovoga sudjelovao u odboru scenarista za ERASER, jos jedan veliki "Warnerov" akcijski promasaj od prije dvije godine. Reziju je, doduse, potpisao Stuart Baird, montazer kojeg su "Warnerovci" unaprijedili u rezisera i koji je KONACNOM ODLUKOM pokazao kako, kada mu daju iole suvisli scenarij, moze napraviti dobar film. Ovdje, naravno, to nije bio slucaj - dok je BJEGUNAC imao zanimljive likove i nepredvidljive obrate u radnji, zaplet CUVARA ZAKONA prije svega sluzi kao vezivno tkivo za akcijske scene, koje manje-vise nastoje nadmasiti iste scene iz BJEGUNCA. Likovi su, naravno, nedefinirani i svedeni na stereotipe, ukljucujuci samog Gerarda koji se od uvijek solidnog profesionalca na kraju pretvara u Prljavog Harryja. Wesley Snipes je, naravno, ovdje genericki crni superjunak, dobricina kojeg su (kakvog li iznenadjenja!) zlocincem proglasili pokvareni bijeli birokrati iz savezne vlade. Ostali likovi ovdje sluze za ukras, ukljucujuci "politically correct" kadrovsko rjesenje za Gerardovog sefa (Kate Nelligan) i generickog saveznog birokrata (Patrick Malahide ponavlja svoju ulogu iz PAKLENOG POLJUPCA). Drazesna Irene Jacob je u film ubacena kao Sheridanova djevojka, vjerojatno samo zato da bi medjurasnom romansom malo zacinila radnju - bezuspjesan pokusaj, sto ni ne iznenadjuje s obzirom da je njen lik, kao i manje-vise svi ostali, prilicno zaboravljiv. Akcijske scene su O.K., mada nas s vremenom sve vise obuzima osjecaj "deja vu". Ipak, najveca zamjerka Bairdu kao bivsem montazeru je nemanje osjecaja za ritam, tako da film traje predugih dva sata. Sve u svemu, CUVARI ZAKONA se daju pogledati, ali svi oni koji se sjecaju BJEGUNCA bit ce prilicno razocarani.
(c)1999 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos