Za razliku od svog zemljaka i imenjaka Dannyja Boylea, koji je svoju reputaciju mladog, darovitog i svjezeg filmasa unistio u svojem ocajno losem holivudskom debiju, britanski reziser Danny Cannon nije predstavljao neko veliko razocaranje kriticarima koji su pratili njegovu karijeru nakon prelaska preko velike bare. To, zapravo, i ne treba iznenaditi, jer njegov prvi film, koji je uostalom i privukao paznju holivudskih producenata, triler MLADI AMERIKANCI, i nije predstavljao bog zna sto i danas se vise pamti po Bjorkinoj pjesmi nego po vlastitoj kvaliteti. Njegov holivudski debi, spektakularna adaptacija stripa SUDAC DREDD, bio je solidan, ali lako zaboravljiv uradak. Zbog toga se u svom trecem filmu Cannon okrenuo nesto malo prizemnijim temama i snimio tarantinovski noir smjesten u pustinju Arizone, odnosno u tamosnji grad Phoenix.
Glavni je junak Harry (Liotta), detektiv u gradskoj policiji, koji je zbog neukrotive kockarske strasti do grla u dugovima prema okrutnom zelenasu "Chicagu" (Noonan). Dvojica Harryjevih korumpiranih kolega, Mike (LaPaglia) i James (Baldwin) mu nude rjesenje u tome da ubiju "Chicaga", ali Harry uz kockarsku strast ima i vlastiti kodeks casti koji mu brani "varanje". Umjesto toga Harry smislja plan prema kojemu bi sa svojim prijateljima "opeljesio" Louieja (Esposito), vlasnik striptiz-bara i lokalnog gangsterskog bosa. Naravno, kao sto to obicno bude, plan se izjalovi i sve zavrsava u krvavom obracunu izmedju gangstera i korumpiranih policajaca.
Cak bi i manje talentirani reziseri od Cannona uspjeli od ovoga napraviti dobar film. Prije svega, predlozak mozda izgleda kao svojevrsna "lite" verzija mucnog Ferrarinog OKORJELOG POLICAJCA, ali je dovoljno zanimljiv da nam svo vrijeme drzi paznju, usprkos nekoliko maksimalno predvidljivih obrata. Likovi su na trenutke klisejizirani, ali ih zato tumace vrhunski glumci - Liotta je odlican kao dobricina na pogresnoj strani zakona, LaPaglia poslovicno dobar kao svinja, Esposito isto tako kao opaki gangster, Noonan kao psihopat, a i Jeremy Piven uspijeva nesto napraviti od male uloge slabica. Anjelica Huston je takodjer dobra, ali je njena uloga sasvim nepotrebna, isto kao i Kari Wuhrer kao "femme fatale" koja je valjda, morala, ispuniti normu za ovu vrstu filmova. Sve u svemu, film je zanimljiv i gledljiv, iako ga ne resi neka originalnost te cijelo vrijeme imamo osjecaj koji Francuzi zovu "deja vu".
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos