VAMPIRI

JOHN CARPENTER'S VAMPIRES

• uloge: James Woods, Daniel Baldwin, Sheryl Lee, Thomas Ian Griffith, Tim Guinee, Maximilian Schell
• scenografija: Thomas A. Walsh
• kostimografija: Robin Michel Bush
• fotografija: Gary B. Kibbe
• montaza: Edward A. Warschilka
• glazba: John Carpenter
• scenarij: Don Jakoby (po romanu VAMPIRE$ Johna Steakleya)
• rezija: John Carpenter
• proizvodnja: Largo Entertainment, SAD, 1998.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 107 '

Sedamdesete danas definitivno jesu "in", ali u filmaskom svijetu, oni koji su tada bili "in", danas su definitivno "out". Ta se zalosna istina vidi na primjeru Johna Carpentera, pripadnika generacije Novog Hollywooda koji je u tom desetljecu postao mezimcem kritike svojim jeftinim, ali svjezim i originalnim zanrovskim djelima. Na zalost, vrlo brzo nakon svog prvog izleta u A-ligu (BIJEG IZ NEW YORKA), Carpenter je prestao biti originalan i nastavio zivjeti ili na staroj slavi, ili kopirajuci stare majstore (STVOR, SELO PROKLETIH) ili samog sebe (BIJEG IZ L.A.). No, s vremena na vrijeme, Carpenter je znao snimiti i pokoji film koji je ukazivao da u njemu jos uvijek ima neceg originalnog. Prije deset godina to je bio satiricni SF-triler ONI ZIVE, dok su ove godine to VAMPIRI, njegov skromni, ali izuzetno originalni doprinos tom Hollywoodu omiljenom podzanru. Sam je film imao nekih problema s distribucijom u SAD, ali su ga Francuzi, koji su film vijdeli prije Amerikanaca, pretvorili u veliki hit. U nasa je kina dosao bez nekog veceg zakasnjenja, ali je njegova premijera koincidirala s Norringtonovim BLADEOM koji se takodjer bavi vampirizmom.

Radnja nije smjestena u nikakvo gotsko okruzje, nego u pustos Novog Meksika, gdje se na izoliranim i zabacenim farmama kriju malobrojni, ali izuzetno zlocesti vampiri. Protiv vampirizma se bori Katolicka crkva, ali siroti svecenici su previse slabi i imaju previse vjerskih skrupula da bi uspjesno suocili s takvom napasti. Stoga su prisiljeni koristiti usluge od brda odvaljenih tabatora i slicnih tipova koji smrde na kilometar. Vodja jedne takve skupine je Jack Crow (Woods), koji fanaticno mrzi vampire nakon sto su mu ubili roditelje. Svoj tim vodi u akciju ciscenja, ciji se uspjeh proslavlja skromnom zabavom s alkoholom, drogom i kurvama. No na tu zabavu nepozvan dolazi Valek (Griffith), vodja vampira koji na njoj priredi pravi masakr. Jedini prezivjeli su Crow, njegov suradnik i najbolji prijatelj Montoya (Baldwin) te Katrina (Lee), prostitutka koju je Valek ugrizao prilikom napada. Jedini razlog zbog kojeg Crow i Montoya zarazenu Katrinu drze na zivotu jest to da je time stekla telepatsku vezu s Valekom, te je koriste kao zivi "radar". U medjuvremenu, Crowov poslodavac, kardinal Alba (Schell), kao pojacanje im salje oca Giteaua (Guinee), knjiskog moljca koji ima problema da se adaptira na Crowov nasilan nacin rada.

Ako postoji ijedan film koji s brutalnom subverzivnoscu rusi sve "politically correct" postulate Hollywooda, onda su to Carpenterovi VAMPIRI. Jedina "manjinska grupa" koja se pojavljuje u filmu su vampiri, koji uopce nisu potlaceni, neshvaceni i neopravdano progonjeno, niti "cool" (kao u svim ostalim vampiriskim filmovima), nego odvratna gamad koju valja potaracati metodama koje bi u svakom drugom slucaju bile okarakterizirane kao etnicko ciscenje. Zene, koje bi u svakom danasnjem holivudskom filmu trebale biti likovi jednaki ili superiorniji muskima, doslovno su svedene na objekte - bilo seksualne, bilo kao potrosna sredstva za ostvarenje ciljeva nasih junaka. Konacno, VAMPIRI cine i neopisivi grijeh u danasnjem Hollywoodu - glavni je junak homofob, koji beskonacno uziva u tome da zadirkuje sirotog oca Giteaua na temu njegove seksualne orijentacije. Konacno, film rusi i jedan tabu zbog kojeg je gotovo nevjerojatno zamisliti kako je uopce dozivio distribuciju u Hrvatskoj - Katolicka crkva je pokazana kao nesposobna, birokratska i korumpirana ustanova, koja je konacno kriva za mnoga zla u danasnjem svijetu; za zemlju u kojoj mnogo benignije stvari, poput komedijice POPE MUST DIE! nikada nisu bile prikazane, a POSLJEDNJE KRISTOVO ISKUSENJE tajanstveno nestalo iz videoteka, to predstavlja veliko iznenadjenje.

No, ako se sve oduzme i zbroji, Carpenteru i nije bilo toliko vazno satiricki rusiti tabue, koliko iskoristiti vampirski predlozak da snimi film koji je zanrovski blizi akcijskom vesternu nego hororu. I u tome se prilicno zabavljao, mada s vremena na vrijeme neke scene izgledaju nepotrebne ili ponavljajuce. Ali, publici je sve to zabavno, pogotovo onim tarantinovcima koje nece smetati kolicina krvoliptanja (pogotovo u sceni pokolja u franjevackom samostanu). Carpenter je, kao u starim danima, napisao glazbu, ali njegova partitura ovaj puta zvuci iritirajuce. Glumci su vise nego O.K. sa ogranicenim ulogama - Woods je savrsen za ulogu djubreta koje je stjecajem okolnosti na strani dobra, Baldwin je savrsen kao nasilnik koji u dubini duse ima dobro srce, a Sheryl Lee dobro "skida" svog oca Christophera koji je reputaciju stekao glumeci Draculu. Sve u svemu, VAMPIRI su film daleko od savrsenstva, ali bez svake sumnje ce goditi publici zeljnoj neobavezne, a opet subverzivne zabave.