12 ANGRY MEN
U danasnje doba, kada nedostatak kreativnih ideja u Hollywoodu doseze nevjerojatne razmjere, jedna od najomiljenijih meta svakog kriticara jesu remakeovi klasicnih i uspjesnih filmova, koje nastojanje da se osuvremene za danasnju bedastu publiku cini stajskim gnojivom. I dok se holivudske projekte na tu temu uglavnom razapinje, na televizijske remakeovi klasicnih filmova se gleda uglavnom blagonaklono, mozda i zato sto ne zahtjevaju placanje karata. Tako je dosao red i na 12 GNJEVNIH LJUDI, veliki filmski debi plodnog Sydneya Lumeta iz 1957. godine, koji mnogi drze najboljom sudskom dramom svih vremena. Ocigledno je da se nova verzija svidjela i publici i kritici te je nagradjena "Emmyjem".
Radnja filma se odvija jednog sparnog popodneva u njujorskoj sudnici, kada se dvanaest porotnika nakon rasprave povlaci da bi donijelo odluku o tome da li je mladi Portorikanac kriv za ubojstvo svog oca ili ne. Svi dokazi upucuju na krivicu i cini se da ce odluka biti lako donesena, ali iznenada jedan od porotnika (Lemmon) ustvrdi kako postoji osnovana sumnja da mladic nije kriv te da ne moze glasati za presudu. Ostali porotnici su u pocetku bijesni zbog toga sto ih ceka dugotrajno natezanje, ali s vremenom pocinju prihvacati argumente obrane.
Tko god optuzivao rezisera Williama Friedkina za nedostatak originalnosti (koristenje istog scenarija kojeg je koristio Lumet, kao i iste glazbene teme) mogao bi uzeti u obzir i da je samo Lumetovo remek-djelo bilo remake TV-drame. Ipak, bez obzira na to sto je Friedkin radnju smjestio u danasnjicu i ispolirao dijalog i likove (tako je bijeli rasist iz originalnog filma pretvoren u crnackog rasista), stjece se doista neugodan deja vu dojam. Tu nimalo ne pomaze sto se u ulogama dvanaest porotnika nalaze jedni od danas najjacih americkih karakternih glumaca - ma koliko se svi oni trudili, oni jednotavno ne mogu koracati istim stopama kojima su hodale takve legende kao Henry Fonda ili Lee J. Cobb. Pokusaj osuvremenjavanja s modernim likovima i nije uspio, jer je crnacki rasist Mykelti Williamson sa svojim antisemitskim tiradama uspio skrenuti dramu sa svojeg pravog toka, odnosno sa pitanja o krivici, nevinosti i odgovornosti. No, svemu usprkos, ukoliko gledatelj nije voljan cjepidlaciti, bit ce mu pruzeno dva sata zestoke drame kakvu nije moguce zamisliti u ZAKONU U LOS ANGELESU.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos