Zalosna je cinjenica da u Hollywoodu vise nema originalnih ideja te da se sve manje-vise svodi na reciklazu starih ideja, odnosno uglavnom slabe remakeove dobrih starih filmova. Dodatni argument svima onima koji tvornici snova predvidjaju sudbinu dinosaura jest pojava da se filmska ljeta docekuju sa po dva ultraskupa filma na istu temu. U slucaju ARMAGEDDONA imamo prilike vidjeti oba dva fenomena u istom filmu. Prvo, rijec je o svojevrsnom remakeu METEORA, SF-spektakla iz 1978. koji je trend zanra katastrofe zakljucio s odabirom nezaustavljivog nebeskog tijela koje prijeti nasem planetu. Jerryju Bruckheimera, isto tako nezaustavljivog producenta ultradrenalinskih videospotovskih spektakala, koji je od 1995. svako ljeto stancao po jedan hit (LOSI MOMCI, HRID, CON AIR) revival 70-tih potakao je da iskoristi takvu temu za jos jedan sebi svojstveni ljetni proizvod. No, ovaj put se nasao u gabuli - s jedne strane hiperreklamirani GODZILLA je prijetio oduzimanjem njegove najvjernije publike, a s druge ga je Spielberg pretekao sa ZESTOKIM UDAROM, dvaput jeftinijim spektaklom na istu temu. Da stvar bude gora, svecana premijera na kanskom festivalu pretvorila se u fijasko, kada se okupljena kriticarska krema pocela grohotom smijati. Srecom, film je bio predvidjen negdje za sredinu ljeta, pa je bilo vremena da se nadosnimi materijal. Sretna je okolnost bila i ta sto se antiholivudski pokret otpora, koji je prosle godine Internet-antikampanjom sahranio BATMANA I ROBINA, ove godine najtezu artiljeriju ispucao na GODZILLU. Tako Bruckheimeru nije nista stajalo na putu i ARMAGEDDON je postao pobjednikom filmskog ljeta i sada je na putu da zaradi 400 milijuna US$ sirom svijeta.
Radnja zapocinje prije 65 milijuna godina, kada putem naracije Charlotna Hestona vidimo kako je jedan jedini meteor unistio dinosaure. Radnja se premjesta u vrijeme danasnje kada je tim strucnjaka NASA-e na celu s Danom Trumanom (Thornton) suocen sa slicnim problemom. Meteor velicine Teksasa juri prema Zemlji i predstoji samo 18 dana do udara koji ce unistiti sav zivot na Zemlji. Istovremeno, Harry S. Stamper (Willis), vlasnik tvrtke za busenje nafte i vrhunski strucnjak u svom poslu, prisiljen se suociti s time da njegova mlada kci Grace (Tyler) odrzava vezu s njegovim najboljim radnikom A.J. Frostom (Affleck). No, obiteljske razmirice ce biti potrebno staviti u drugi plan, jer Stampera poziva NASA kao savjetnika u projektu spasavanja svijeta. Naime, tim astronauta ce se spustiti na meteor, izbusiti ga i u busotinu postaviti nuklearni eksploziv. Plan zvuci izvodljivo, ali Stamper tvrdi da samo vrhunski busaci mogu obaviti posao te uspijeva uvjeriti NASA-u da njega i zivopisni tim njegovih bivsih i sadasnjih kolega na brzinu obuce za astronaute i posalju u svemir. Nakon lansiranja, koje prati cijeli svijet, ta mala ali odabrana druzina dozivljava cijeli niz problema i opasnih situacija.
Jerry Bruckheimer je u posljednje tri godine pokazao da je vjerni i dostojni nasljednik svog neprezaljenog i od kokaina umrlog prethodnika, Dona Simpsona, ciji su filmovi u desetak godina bili zaradili preko 2 milijarde US$. Ali on je, nastavljajuci Simpsonovim stopama, stvorio i vlastiti, originalni stil stvaranja koji se svodi na angaziranje emtivijevskih junaca kao rezisera, barem desetorice scenarista i razmazenih zvjezdica u glavnim ulogama te neizostavnog Hansa Zimmera ili nekog njegovog klona koji konstantno stanca jednu te istu glazbenu temu. Rezultat je ono sto kriticari nazivaju "bruckheimerski film" - dvoiposatni glazbeni spot u kojem dosta toga izgleda i zvuci "cool" te na trenutke zna zabaviti gledatelja, bez obzira sto u pravilu nema blage veze s onim sposobnostima koje homo sapiensa razlikuju od visih primata. Ovaj put, suocen s ozbiljnom konkurencijom, Bruckheimer se odlucio privuci zene u kino koristenjem sentimentalne ljige po uzoru na TITANIC (kojemu nedaroviti Rabin odaje pocast svojim kvaziirskim tamburanjem u trenucima koji opisuju ljubavnu vezu A.J. i Grace). To je, sve, dakako, pogodilo u zicu te ce i ovaj Bruckheimerov proizvod ostati zabiljezen kao jednokratna zabava koja je izazivala bure odusevljena da bi bila zaboravljena cim izadje na videu.
Naravno, iako predstavlja Hollywood u svojem najruznijem svjetlu, i ovaj film ima par simpaticnih detalja koji mu popravljaju dojam. Prvo, tu je drazesno parodiranje Kaufmanovog klasika PUT U SVEMIR. Zatim je tu sjajni Steve Buscemi kao poludjeli busac koji sluzi kao comic relief. Najjaci je, ipak, Peter Stormare, Buscemijev partner iz kultnog FARGA, koji briljira kao otkaceni ruski astronaut. Svi ostali su, naravno, daleko ispod standarda, pogotovo drvena Liv Tyler i prilicno nezainteresirani Bruce Willis. Specijalni efekti su takodjer u vecini slucajeva dojmljivi, ali izgledaju nedovrseni, pogotovo u scenama na asteroidu, gdje astronauti gaze travu. Naravno, film ima nevjerojatnih problema s uvjerljivoscu i logikom (meteorska kisa pokazuju nevjerojatnu preciznost u pogadjanju New Yorka, Pariza i Shanghaija, dok s druge strane nekim cudom uspijeva promasiti Atlantik i Pacifik), ali ce salve smijeha izazvati Bruckheimerovo poznavanje prirodnih zakona, barem kod onih koji su imali trojku iz fizike u osnovnoj skoli. Dodajmo svemu tome hrpu kliseja i koristenja tisucu puta koristenih motiva, pa je jasno da tko god propustio ovaj film i nema bas previse za cim zaliti.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos