BUTTERFLY KISS
Kada se na kraju milenija budu pravili konačne analize umjetničkih dosega filma u 90-tim godinama, bez svake sumnje će za najprecjenjeniji film desetljeća biti proglašen Scottov pseudofeministički uradak THELMA I LOUISE. Sam po sebi, film i nije tako loš, ali je njegova nesreća u tome što je izazvao proljev niza bezuspješnih imitatora ionako tanašnog uzorka. Stoga, kada vam reklama na ovitku LEPTIROVOG POLJUPCA kaže kako je film "britanski THELMA I LOUISE", shvatljiv je oprez upućenijeg gledatelja. Ali, ništa ne može biti pogrešnije od usporedjivanja darovitog, ali ultrakomercijalnog Scotta s turbomračnjačkim Winterbottomom i njegovim hiperrealističkim dramama. To što su glavni junaci dvije žene na cesti je jedina zajednička crta LEPTIROVOG POLJUPCA s THELMOM I LOUISE. U svemu ostalom Winterbottom nam u facu baca kako je riječ o ne-holivudskom, umjetničkom i ambicioznom ostvarenju.
Film prati pustolovine Eunice (Plummer), šašave žene koja tumara cestama sjeverne Engleske i prepada radnice na usamljenim benzinskim pumpama tražeći imaginarnu prijateljicu "Judith" i vrpcu s pjesmom koju se nitko ne može sjetiti. Jedna od blagajnica na benzinskoj pumpi je i Miriam (Reeves), gotovo gluha i ne baš bistra žena, koja se na prvi pogled zaljubi u Eunice. Njih dvoje napuštaju Miriaminu majku i kreću na put prema tko zna čemu. Ubrzo Miriam shvaća da s Eunice nešto nije u redu - ne samo što je njeno tijelo prošarano tetovažama i lancima, nego je dotična sklona kupiti muškarce samo zato da bi ih ubijala. U početku zgrožena Miriam previše je zaljubljena u Eunice da bi je prijavila, i umjesto da je prijavi, pokušava je spriječiti u daljem ubijanju. Ali, u tome se i sama uvuče u ubilačko vrzino kolo.
Michael Winterbottom, čiji je pesimistički svjetonazor naša publika imala prilike upoznati u sjajnom JUDE i nešto manje uspješnom DOBRO DOŠLI U SARAJEVO, svojim je tri godine starim djelom možda zabio i glogov kolac svim imitatorima THELME I LOUISE. Njegov film, izuzetno mračna i hiperrealistična studija klizanja u homicidalnu psihozu, lišen je svih propovijedajućih elemenata i jednostavno nam pokazuje najmračnije strane života onakve kakve jesu, bez pokušaja da nam servira ikakvo rješenje. Neki će snob bez svake sumnje pokušati u tmini LEPTIROVOG POLJUPCA pokušati naći dašak svjetla i prikazati junake filma kao romantične pobunjenike protiv gušećih društvenih stega ili emocionalne pustoši koju simboliziraju beskrajne auto-ceste sjeverne Engleske. No, Winterbottom ih demantira pomoću svojih junaka - Eunice, koju maestralno glumi Amanda Plummer (Honey Buney iz PULP FICTIONA), ne samo što je zla do srži, nego i priznaje da je zla do srži. A njena simpatična družica Miriam (koju isto tako dobro tumači Saskia Reeves) ne krije da je njena fascinacija Eunice uvjetovana s neadekvatnom popunjenošću dasaka u glavi. Sve u svemu, LEPTIROV POLJUBAC bi bio izvrstan film da nema nekih ozbiljnih nedostataka - prvo je to odvratno loša fotografija, koja svojim emtivijevskim skakanjem s boje na crno-bijelo iritira svojim "umjetničarenjem". Dalje, scenarij Cottrella Boycea, iako je u mnogo čemu bio beskompromisan, ipak nije otišao do kraja, tako da radnja, pa i djelomična karakterizacija, pati od odredjenih neuvjerljivosti. Ipak, iako možda suviše težak za ove sparne dane, LEPTIROV POLJUBAC je jedan od boljih naslova koji su na raspolaganju u videotekama.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos