U TURN
Jedna od najvećih tragedija koja je zadesila američku kinematografiju u posljednjih nekoliko desetljeća bila je odluka Olivera Stonea, darovitog scenarista iz 70-tih i početka 80-tih, da stane iza kamere. I dok su njegovi rani radovi bili barem zanimljivi zbog teme, s vremenom su se počeli pretvarati u solipstističko pseudoumjetničko baljezganje u kojemu je MTV-jevska montaža trebala kriti nedostatak talenta. Njegovo inzistiranje na ispravljanju krivih Drina američke povijesti i uporno naturanje teza o globalnim zavjerama donijelo mu je kult status "savjesti Hollywooda" s jedne, i reputaciju bolesnika s druge strane. S obzirom da je ovih drugih malo više, i sam Stone je postao svjestan da je previše zabrazdio s politikom. Njegov najnoviji film je napravljen s namjerom da bude lišen politike, odnosno da bude čista filmofilska zabava.
Glavni je junak Bobby Cooper (Penn), profesionalni igrač tenisa koji duguje novac opakim ruskim mafijašima, i koji se žuri dug isplatiti u Las Vegasu. No, auto mu se pokvari usred pustinje, pa je prisiljen provesti neko vrijeme u gradiću Superior. Musavi automehaničar (Thornton) je samo jedan od živopisnih i nimalo ugodnih likova kojima taj grad obiluje. Slučajni susret na ulici će ga dovesti u vezu s lijepom Grace (Lopez), ali njihovu ljubavnu idilu prije nego što je i započela iznenada prekida njen ljubomorni, ali i bogati suprug Jake (Nolte). Umjesto da izmlati Bobbyja, Jake ga odluči angažirati kako bi mu likvidirao Grace; ali podatna Grace takodjer ima planove sa suprugom. Dok očajni Bobby pokušava odlučiti kojem se carstvu prikloniti, dodatne mu probleme izaziva koketna tinejdžerka Jenny (Danes) i njen bolesno ljubomorni dečko TNT (Phoenix).
Mnogi su kritičari POGREŠNO SKRETANJE bili skloni nazvati odgovorom na pitanje "što bi se dogodilo da je John Dahl svoj film noire RED ROCK WEST snimao pod utjecajem LSD-a". U slučaju Olivera Stonea trip je po svemu sudeći bio loš; jer film obiluje za njega uobičajenim mitraljeskim kadrovima pokvarenih zubi, naborane kože, raspadajućih lešina i lešinara koji se goste žrtvama autoceste. Treba pohvaliti Continental što je film izdao na videu, jer su tu sve Stoneove vizualne igrarije mnogo manje pogubne za oči. Stoneov stil, kojemu imamo zahvaliti i to što film traje možda ipak preduga dva sata, uspio je sakriti i neke dobre strane filma. Naime, priča možda i nema neke velike veze, ali zato gomila izvrsnih karakternih glumaca gledatelja zabavlja s likovima koje će dugo pamtiti. Thornton je od svih najbolji u svojoj minijaturi auto-mehaničara koji i nije tako bedast kao što se predstavlja. Nolte pak preglumljuje u ulozi psihopatskog supruga, a i Jennifer Lopez je mogla biti bolja femme fatale. Sean Penn je, s druge strane, imao i boljih dana. Glazba Ennia Morriconea izgleda svježe - valjda zato što tog hiperproduktivnog Talijana dugo nismo čuli u holivudskim filmovima. Sve u svemu, vizualno zamoran, ali na trenutke duhovit film kojeg nije neka velika šteta propustiti, isto kao i pogledati.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos