Kada god netko nastoji u nekom kratkom obliku kondenzirati povijest filma kao umjetnosti u proteklih stotinjak i više godina, jedan od neizostavnih elemenata je uvijek i jedna prepoznatljiva ikona - simpatični lutalica imenom Charlot. Ta je ikona, pak, uvijek vezana uz ime Charlesa Chaplina (1889-1977), britanskog glumca, scenarista i režisera koji je bio jedna od prvih, ali i najveća filmska zvijezda u prvoj polovici ovog stoljeća, ako ne i u cijeloj povijesti filma. Iako je današnja kritika sklonija prednost davati nekim drugim pionirima filma, kao što su Keaton, Griffith ili Eisenstein, Chaplin i dalje ima primat medju publikom, jer današnju publiku zasmijava isto kao što je nekad zasmijavao njene čukundjedove. Logično je bilo za očekivati da netko napravi kinematografski hommage tom velikanu, ali je problem bio u tome što kondenziranje osam i više desetljeća jednog života u dva i pol sata filma i nije tako jednostavno. Jedini koji se smatrao pogodnim za to, i čiji je slični pothvat u slučaju Mahatme Gandhija urodio hrpom "Oscara", bio je britanski režiser Richard Attenborrough.
Film započinje šezdesetih godina, kada ostarjeli Chaplin (Downey) svom imaginarnom biografu (Hopkins) priča svoju životnu priču. Nakon što Chaplina upoznamo u dobi od pet godina, kada svojim djetinjim šarmom uspijeva od propasti spasiti nastup svoje majke, psihički neuravnotežene kabaretske zabavljačice, pratimo njegovo teško djetinjstvo, obilježeno oskudicom i poniženjima. S vremenom, mladi Chaplin se priključuje kabaretskoj trupi Johna Carna (Thaw), ali ni tako stečena slava nije dovoljna da od sebe odstrani stigmu koju je glumačka profesija imala u edvardijanskoj Engleskoj. No, odlazak u Novi svijet i priključenje filmskoj tvrtki Maca Seneta (Aykroyd) predstavlja pun pogodak. Stvorivši lik Charlota, Chaplin postaje prva medjunarodna filmska zvijezda. Slava i novac nisu dovoljni da mu donesu sreću - kroz godine ga prati niz propalih brakova i afera s maloljetnicama. Da stvar bude gora, svemoćni šef FBI Hoover (Dunn) utuvio je u glavu kako je Chaplin komunist te čini sve da ga diskreditira.
Kao i u nekim drugim Attenborroughovim biografskim filmovima, i CHAPLIN se temelji na tumaču naslovnog lika. Ovdje je taj posao povjeren američkom glumcu Robertu Downeyu Jr., koji je ispit položio s uspjehom samom činjenicom savladavanja britanskog naglaska (što će mu dobro doći u RESTORATIONU nekoliko godina kasnije). Ali, nije se zaustavio samo na tome, nego je, pažljivo studirajući sve Chaplinove filmove, uspješno "skinuo" sve manire velikog filmskog majstora, tako da kad Downey u filmu promatra Chaplina na ekranu gotovo uopće ne primjećujemo razliku. Na žalost, veliki napor da se Chaplin što vjernije dočara u filmu scenaristi su pogrešno shvatili. Umjesto da se bave onim filmofilima najvažnijim - razlozima koji su od nepoznatog kabaretskog zabavljača stvorili najpoznatijeg čovjeka na svijetu - film nas bombardira gomilom trivijalnih podataka o Chaplinovom burnom ljubavnom životu. Jest da je fino gledati gomilu zgodnih holivudskih maca kako glume Chaplinove supruge, kao i Kevina Clinea kako uspješno dočarava njegovog prijatelja Douglasa Fairbanksa, ali s vremenom sve to postaje dosadno. To sve kulminira u završnoj sceni Chaplinovog trijumfa, kada na dodjeli specijalnog "Oscara" ostarjeli Chaplin gleda svoje filmove i shvaća svoju besmrtnost. Problem je u tome što gledatelji nisu uspjeli to shvatiti. Ipak, s obzirom na gomilu dobrih glumaca, visoke produkcijske kvalitete i solidnu glazbu, ovaj film može poslužiti i kao više od obaveznog glediva za ljubitelje nijemog filma.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos