THE EDGE
Lee Tamahori je još jedan od niza ne-holivudskih režisera koji su svoju reputaciju dobrog i nagradjivanog filmaša (BILI JEDNOM RATNICI) spiskali pristajući na pogubne umjetničke kompromise prilikom svog ulaska u tvornicu snova. Neuspjeh njegovog holivudskog debija, chandlerovskog trilera ZAGONETNA SMRT, postao je još vidljiviji kada je Curtis Hanson oduševio i publiku i kritiku svojim izvrsnim L.A. POVJERLJIVO, smještenim u isti milje Los Angelesa 50-tih godina. Tamahori je brže-bolje morao spašavati što se spasiti da, pa je pristao na manje ambiciozan projekt, i to takav u kojem su mu društvo pravili takvi "teškaši" kao što su "Oscarom" nagradjeni Sir Anthony Hopkins, kao i vrhunski američki dramatičar i scenarist David Mamet (NESALOMLJIVI, GLENGARY GLEN ROSS). Uspjeh nije izostao, iako i nije bio baš spektakularan - publika se nije pretrgla od odlazaka u kino, a kritike su bile podijeljene; no, u usporedbi sa "toplim zecom" kojeg je doživjela ZAGONETNA SMRT i to je napredak. U svakom slučaju, može se reći da je Tamahorijeva holivudska karijera, barem zasada, spašena.
Radnja je smještena u divljinu Aljaske gdje supermanekenka Mickey Morse (MacPherson) dolazi sa svojim fotografom Robertom Greenom (Baldwin) obaviti egzotična snimanja. Prijevoz im je svojim mlažnjakom osigurao Mickeyin suprug Charles (Hopkins), milijarder koji zazire od društva i kojemu najveću zabavu u životu predstavlja čitanje knjiga. Charles je dovoljno inteligentan da sebi postavi pitanje nisu li svi, uključujući Mickey, dobri prema njemu ne zato što je prijatelj, nego zato što ima hrpu novaca. Sumnje u vjernost svoje supruge bit će, ipak, privremeno smještene u drugi plan, jer ga Robert nagovori da avionom idu potražiti indijanskog lovca koji bi bio idealan za Robertovu foto-kolekciju. Avion se, pak, sruši u jezero, te su Charles, Robert i Robertov crni pomoćnik Stephen (Perrineau) odjednom prisiljeni boriti se za život kilometrima od svake civilizacije, bez hrane i tople odjeće. Srećom, Charles se načitao knjiga o preživljavanju u divljini, tako da mala družina nekako uspijeva preživjeti. Ali, njihov povratak u civilizaciju priječi 900 kg težak medvjed koji osjeća veliku sklonost prema ljudskom mesu.
Bez obzira na ne baš spektakularan uspjeh ovog filma, Tamahorijev rejting u Hollywoodu će nakon ovog filma porasti, jer je Novozelandjanin uspio u mnogo čemu što holivudski establishment smatra nemogućim. To se uglavnom odnosi na to da nam se Anthony Hopkins, tip osudjen na to da glumi suzdržane engleske tipove, ovdje uspijeva prodati kao ozbiljan akcijski junak; i to na prilično uvjerljiv način, jer, za razliku od svojih kolega oboružanih mišićima i "one-linerima" koristi inteligenciju. Drugo veliko dostignuće ovog filma jest njegov realizam; poslovično pouzdani scenarij Davida Mameta uspijeva izbjeći mnoge holivudske klišeje, pogotovo one dramaturške, koji su možda najpogubnija bolest suvremenog holivudskog filma. Junaci filma nisu nekakve dvodimenzionalne hrpe mišića nego pravi pravcati ljudi od krvi i mesa, a i završni akcijski obračun nije ostavljen, po holivudskim običajima, za sam kraj. Treći veliki plus filma je Tamahorijevo korištenje Barta, simpatičnog mede koji je bio junakom Annaudovog MEDVJEDA (1989) i koji je u stvarnom životu dobroćudni kućni ljubimac; u filmu je pak prikazan tako zastrašujućim monstrumom da bi se svi Spielbergovi T-rexovi i raptori, kao i Emmerichove godzile pred njim morali sakriti u mišju rupu. Naravno, tu je i odlično korištenje predivnih lokacija kanadskog Stjenjaka, čiju nesumnjivu vizualnu veličanstvenost Tamahori savršeno stavlja u kontrast s opasnošću koja iz njih vreba naše glavne junake.
Naravno, Tamahori je dobar, ali njegov film je ipak daleko od savršenstva. Mametov scenarij je bolji od holivudskog prosjeka, ali i on ima neke nedostatke - prije svega je to dramaturško korištenje Čehovljeve "puške u prvom činu", zatim žalosna dosljednost nekim holivudskim pravilima (boja kože kao indikator preživljavanja likova i sl.), a i Elle MacPherson, iako zna glumiti, ovdje nije baš previše dobro iskorištena (autor ovih redova bi u toj ulozi prije volio vidjeti Charlize Theron). No, sve u svemu, NA RUBU DIVLJINE je ipak ugodan odmak od žalosnog prosjeka koje nam naša kino-ponuda daje u ovim vrućim ljetnim danima, te ga se mora preporučiti, makar kao povod za uživanje u air-conditionu.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos