SVI KAŽU VOLIM TE

EVERYONE SAYS I LOVE YOU

• uloge: Alan Alda, Woody Allen, Drew Barrymore, Lukas Haas, Goldie Hawn, Gaby Hoffmann, Natasha Lyonne, Edward Norton, Natalie Portman, Julia Roberts, Tim Roth, David Ogden Stiers
• scenografija: Santo Loquasto
• kostimografija: Jeffrey Kurland
• fotografija: Carlo di Palma
• montaža: Susan E. Morse
• glazba: Dick Hyman
• scenarij: Woody Allen
• režija: Woody Allen
• proizvodnja: Miramax, SAD, 1996.
• distribucija: UCD
• trajanje: 101 '

U posljednje vrijeme mi je sve teže pronalaziti epitete kojim bih opisao smrtnu bolest koja muči suvremeni Hollywood - nedostatak originalnosti. Gotovo sve se svodi na formulaične priče o borbi dobra i zla, s unaprijed poznatim pravilima, "politically correct" svjetonazorom i jedino osnovnim "štosom" da razlikuje jedan komad balege od drugog. Na žalost, izgleda da je ta bolest počela mučiti i prilično uglednog ne- holivudskog scenarista i režisera, kao što je Woody Allen. U posljednje vrijeme taj idol intelektualno raspoloženih filmofila lansira filmove kao na tekućoj vrpci, ali i oni počinju sličiti jedni na druge, sa samo par elemenata koji ih razlikuju. Tako je u MOĆNOJ AFRODITI tipičnu i ne baš previše originalnu vudialenovsku priču jednostavno začinio sa zborom iz grčke tragedije. Ovdje odlazi korak dalje i priča tipičnu vudialenovsku priču sa začinom holivudskog mjuzikla iz 30-tih godina.

Radnja je smještena u ambijent njujorških liberalnih intelektualaca, a priča je DJ (Lyonne), kći neurotičnog pisca Joea (Allen) i njegove, sada već bivše i socijalnim radom opsjednute supruge Steffi (Hawn). Njen sadašnji suprug, odvjetnik Bob (Alda) takodjer ima svojih problema - sin Scott (Hass) je postao zagriženi konzervativac, a kći Skylar (Barrymorre) je odlučila prekinuti zaruke s finim, ali naivnim Holdenom (Norton) radi okorjelog kriminalca i bivšeg zatvorenika (Roth). U medjuvremenu, DJ, koristeći znanje stečeno prisluškivanjem psihoanalitičke kancelarije, nastoji pomoći svom ocu da u Veneciji nadje ljubavnu sreću sa lijepom, ali u braku nezadovoljnom Von (Roberts).

Godine čine svoje, a i Allenova hiperproduktivnost, tako da je teško da nam najpoznatiji neurotik na svijetu svaki put lansira remek-djelo kao ANNIE HALL, HANNU I NJEZINE SESTRE ili METKE IZNAD BROADWAYA. Ali ovaj put je i najblagonaklonije razočarao svojom kreativnom rezignacijom, odnosno nastojanjem da nam prilično tanušnu priču pokrije s gomilom glazbenih brojeva. Na trenutke, pogotovo u početnih pola sata, to zvuči simpatično, ali s vremenom počinjemo primjećivati kako dobri glumci, na kraju krajeva, i nisu najbolji pjevači ili plesači. Cijela stvar izgleda prilično neujednačeno - Allenov verbalni humor se jednostavno gubi u gomili luckastih glazbenih brojeva, od kojih neki jednostavno tjeraju na zijevanje. Usprkos nekoliko doista ugodnih trenutaka za gledatelje, SVI KAŽU VOLIM TE je razočarenje.