MUZEJ STRAHA

THE RELIC

• uloge: Penelope Ann Miller, Tom Sizemore, Linda Hunt, Clayton Rohner, James Whitmore, Chi-Muoi Lo, Thomas Ryan, Tico Wells, Robert Lesser
• scenografija: Phillip Harrison
• kostimografija: Daniel J. Lester & Stan Winston
• fotografija: Peter Hyams
• montaža: Steven Kemper
• glazba: John Debney
• scenarij: Rick Jaffa, Amy Holden Jones, John Raffo & Amanda Silver (po romanu Lincolna Childa i Douglasa Prestona)
• režija: Peter Hyams
• proizvodnja: Universal/Paramount, SAD, 1997.
• distribucija: Europa
• trajanje: 110 '

Znanstvenik zaposlen u čikaškom prirodoslovnom muzeju je tokom istraživanja u Amazoni nabasao na nešto što nije trebao i očajnički pokuašava zaustaviti tovar svojih nalaza na putu u Chicago. Njegov je pokušaj bezuspješan, a dva tjedna kasnije u Chicagu posadu jednog trgovačkog broda pronalaze masakriranu. Istovremeno, nalazi zbog čudne DNK izazivaju zanimanje dr. Margo Green (Miller). Ona je prisiljena upoznati se s policijskim poručnikom D'Agostom (Sizemore) kada čuvar muzeja bude raskomadan. Dok znanstvenica pokušava pronaći odgovor na pitanja zašto su u nalazima stvorenja koja prkose zakonima evolucije, dotle je poručnik sve više uvjeren da beskrajnim hodnicima muzeja tumara ubojica koji možda i nije ljudsko biće. Ali, njegovu namjeru da zatvori muzej spriječava uprava, kao i gradonačelnik koji se iste večeri namjerava pojaviti na svečanoj večeri.

Peter Hyams je režiser koji je na crnoj listi mnogih kritičara još od 1984. kada je napravio blasfemični nastavak kultne 2001: ODISEJE U SVEMIRU. Nakon takvog zločina osudjen je da ga smatraju u najboljem slučaju zanatskim režiserom, koji je spreman korektno odraditi sve što mu veliki studiji zapovijede i tome ne doda niti trunku vlastite originalnosti. Utoliko čudi što je bilo kritičara koji su njegov najnoviji film, SF-horor MUZEJ STRAHA, proglasili najboljim filmom 1997. godine. S obzirom da su te ocjene izrečene tek na početku godine, to i nije bilo neko dostignuće, ali film ipak predstavlja prijatno iznenadjenje.

Ključ Hyamsovog uspjeha u ovom filmu jest prije svega u izvrsno dočaranoj atmosferi straha i neizvjesnosti. Hyams se striktno drži formule filmova o čudovištima, od kojih su Spielbergove RALJE nedostižan uzor. Ali, takvim je stereotipima dodao nevjerojatnu količinu naturalizma - scene najodvratnijeg nasilja i krvoliptanja je ublažio mračnom fotografijom, tako da se gledatelj lako identificira s likovima, zato što vidi manje-više isto što i oni. Kada čudovište konačno vidimo na kraju filma, ta kombinacija različitih specijalnih efekata uistinu izgleda dojmljivo i zastrašujuće. Na žalost, likovi nisu baš najpametnije postavljeni i prilično su kartonski u usporedbi s dobrim akcijadama. No, Penelope Ann Miller je, po običaju, simpatična, a Sizemore poslovično uvjerljiv kao tvrd momak.

Ukratko, simpatičan i spektakularan horor, koji vraća povjerenje u taj do danas već izgubljeni žanr.