ANAKONDA

ANACONDA

• uloge: Jennifer Lopez, Ice Cube, Jon Voight, Eric Stoltz, Jonathan Hyde, Owen Wilson, Kari Wuhrer, Vincent Castellanos, Danny Trejo
• scenografija: Kirk M. Petrucelli
• kostimografija: Kathy Monderine
• fotografija: Bill Butler
• montaža: Michael M. Miller
• glazba: Randy Edelman
• scenarij: Hans Bauer, Jim Cash & Jack Epps Jr.
• režija: Luis Llosa
• proizvodnja: Columbia Pictures, SAD, 1997.
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 89 '

Već par godina filmofili, zahvaljujući bezidejnom Hollywoodu, ponovno proživljavaju sedamdesete - nekada "olovno desetljeće" odjednom je postalo romantičnim razdobljem za holivudske producente. S obzirom da se iz 70-tih reciklira sve, reciklira se poseban podžanr horora kojeg su Spielbergove RALJE dovele do savršenstva - žanr čudovišta. Dinosauri su nakon JURSKOG PARKA već iskorišteni, pa su se "Columbijini" producenti odlučili dohvatiti nešto suvremenijih, ali ništa manje zastrašujućih gmazova. U slučaju ANAKONDE riječ je o divovskoj zmiji koja u prašumskom bespuću Amazone progoni tim znanstvenika.

Radnja, doduše, i nije baš tako jednostavna. Tim znanstvenika vodi dr. Steven Cale (Stoltz) i namjera mu je otkriti izgubljeno pleme "Ljudi Magle", a o tome će njegova "suradnica" Terri Flores (Lopez) snimiti dokumentarni film. Živopisnu družinu sačinjavaju britanski snob (Hyde), koji bi trebao biti narator filma, snimatelj (Ice Cube) koji se u amazonskoj džungli nastoji koristiti manirama losandjeleske, zatim ljubavni par asistenata Garyja (Wilson) i Denise (Wuhrer). Sve je lijepo i krasno dok ne nalete na misterioznog lovca na zmije Saronea (Voight), koji ih trikovima natjera da krenu dublje u džunglu. Tamo Sarone namjerava uhvatiti orijašku, petnaest metara dugu anakondu-ljudoždera. Problem je u tome što zmija ima sasvim druge planove, i znanstvenu ekipu počne gledati kao delikatesu.

ANAKONDA sama po sebi nije bog-zna-kakav film, ali će ostati upamćena po tome što je podijelila kritiku. S jedne strane je bila manjina koja je na njega gledala kao na tipično holivudsko stajsko gnojivo, dok je većina sve njegove nedostatke pretvorila u vrline. Naime, maksimalno stereotipni i kartonski likovi (za koje odmah znamo hoće li ili neće preživjeti film), ogavno neujednačeni specijalni efekti i gomila neuvjerljivosti izgleda nevjerojatno zabavno, poput Eda Wooda u njegovom najboljem kič-izdanju. Jon Voight je jedini glumac koji se tu trudi svojim manirama ispasti veći gmaz i opasnije čudovište od anakonde. Svi ostali se dosadjuju (poput Ice Cubea) ili lijepo izgledaju (poput Kari Wuhrer), ali film je komotno mogao bez njih. Luis Llosa, Peruanac koji je jednom uspio napraviti dobar akcijski film u džungli (SNAJPER) ovdje se pobrinuo za lijepu fotografiju. I to je manje-više sve što je dobro u ovom rutinskom i, na sreću, kratkom primjeru mediokritetske zabave.