OŠTRICA ZLOČINA

SLING BLADE

• uloge: Billy Bob Thornton, Dwight Yoakam, John Ritter, J.T. Walsh, Robert Duvall, Lucas Black, Natali Canerday, James Hampton
• scenografija: Clark Hunter
• kostimografija: Douglas Hall
• fotografija: Barry Markowitz
• montaža: Hughes Winborne
• glazba: Daniel Lanois
• scenarij: Billy Bob Thornton
• režija: Billy Bob Thornton
• proizvodnja: Shooting Gallery Films/Miramax, SAD, 1996.
• distribucija: UCD
• trajanje: 136 '

U vrijeme kada mastodontski holivudski blockbusteri doživljavaju sudbinu "Titanica" (broda, ne filma), više je nego utješno gledati kako im mali nezavisni filmići "krešu" sve veći i veći udio tržišta. Toj kategoriji pripada i OŠTRICA ZLOČINA, jedan od najhvaljenijih filmova 1996. godine, koji se, usprkos tome što ga distribuira sve manje "nezavisni" Miramax, može pohvaliti kako je ipak snimljen za danas nezamislivu siću od 1 milijuna US$. I nizak budžet nije jedino čime se OŠTRICA ZLOČINA može pohvaliti - za razliku od svojih visokobudžetnih srodnika, taj je filmić uspio nakon godinu dana distribucije vratiti 24 puta više novca nego što je u njega uloženo. Uspjeh prije svega ima zahvaliti tome što je njegov scenarist Billy Bob Thornton za njega dobio "Oscara" za najbolji scenarij, a takodjer je bio nominiran za svoje glumačke ostvarenje i ono iza kamere.

Radnja OŠTRICE ZLOČINA se temelji na kratkom filmu SOME FOLKS CALL IT THE SLING BLADE, kojeg je 1993. godine režirao George Hickenlooper, i u kojem je Billy Bob Thornton tumačio istu ulogu koju tumači i ovdje. Početne scene filma gotovo u potpunosti odgovaraju jezovitom sadržaju kratkog filma - novinarka srednjoškolskog lista intervjuira Karla Childersa (Thornton), retardiranog pacijenta u duševnoj bolnici koji se sprema na izlazak. Karl nam u kameru objašnjava kako je prije 20-ak i više godina, kao 12-godišnji dječak, brutalno ubio vlastitu majku i njenog ljubavnika, ali da je sada izliječen i kako ne vjeruje da će ikoga ubiti. Po izlasku Karl nema nikoga tko bi ga prihvatio, ali mu liječnik ipak pronadje prihvat u malom gradu, gdje Karla zaposle u jednoj radionici. Njegov jednostavni život obogaćuje prijateljstvom s dječakom Frankom Wheatleyem (Black), čija ga majka Linda (Canerday), odluči primiti u kuću. No, dom Wheatleyevih je bez oca, i kao nadomjestak služi Lindin ljubavnik Doyle (Yoakim), nasilna i pijana seljačina, koja uživa u vrijedjanju i ponižavanju Karla, Franka i Vaughana (Ritter), Lindinog šefa-homoseksualca.

Kao i DJEVOJKA IZ SPITFIRE GRILLA (film čiji su gledatelji zbog pohlepe domaćih video-distributera lišeni posljednjih nekoliko minuta), OŠTRICA ZLOČINA se koristi motivom neznanca koji se nakon dugo vremena pokušava adaptirati u društvo. Ali, dok je gore navedeni film ipak potonuo u kičastu melodramu, OŠTRICA ZLOČINA od samog početka do kraja ostaje disciplinirana i osjećaj jeze sa samog početka prati gledatelja do samog, predvidljivog, ali ipak opčinjavajućeg završetka. Billy Bob Thornton je uistinu zaslužio svog "Oscara", jer je film uspio učiniti zanimljivim usprkos ne baš galopirajuće radnje. Scenarij je takodjer dao jednu prilično atipičnu sliku američke provincije, koja je u holivudskim proizvodima pretplaćena da bude leglo zlobe, primitivizma, licemjerja, odnosno omiljeno igralište serijskih ubojica i raznih čudovišta. Svega toga nema u ovom filmu - većina likova su nevjerojatno dobri, pogotovo za cinične standarde devedesetih, a Karl, usprkos svoje zastrašujuće pojave i još užasnije povijesti, uspijeva se izdići kao jedan od najupečatljivijih i najpozitivnijih likova koje smo imali prilike u suvremenom američkom filmu. Thorntonova je režija takodjer izvrsna, sasvim u skladu s minimalističkom školom nezavisnog filma, pa su svi kadrovi statički, odnosno glumci i dijalog su ti koji nam privlače pažnju, a ne jeftine vizualne igrarije (kao kod većine drugih režisera, uključujući i neke "nezavisnjake").

Ipak, osim briljantnog scenarija i režije, valja pohvaliti i više nego izvrsne glumce, koji su svoj posao (sudeći po ridikulozno niskom budžetu), odradili "iz srca". Billy Bob Thornton je možda ipak malčice pretjerao u svojoj "oskarovskoj" ulozi retardiranog čovjeka, ali ako ga i kritiziramo zbog tog "ziheraštva", moramo mu odati priznanje na svojskom trudu. Većina ostalih glumaca, uključujući i neke strašno poznate u jedva primjetnim epizodama (Walsh, Duvall), su u njegovoj sjeni, ali su neki prilično upečatljivi, poput macho-zavodnika Johna Rittera (VATRENA SRCA) u za njega atipičnoj ulozi feminiziranog homoseksualca zlatnog srca.

Ukratko, OŠTRICA ZLOČINA je jedan danas gotovo teško zamislivi primjer filmskog savršenstva za male novce.