ALIEN: RESURRECTION
Ako se izuzme Lucasov projekt RAT ZVIJEZDA: EPIZODA PRVA, vjerojatno nije u povijesti bilo nastavka popularnog filma kojeg se očekivalo s tolikom pažnjom kao ALIEN: USKRSNUĆE (dobro je da su se naši distributeri konačno riješili onog odvratnog naslova OSMI PUTNIK). Saga o Alienu predstavlja jednu od svjetlijih stranica novije holivudske povijesti, jer se po prvi put dogodilo da nastavak popularnog filma - Scottovog ALIENA - ne samo da bude jednako ili čak više kvalitetan od prethodnog, nego da predstavlja i originalno ostvarenje, što je Jamesa Camerona lansiralo u orbitu iz koje nas danas daruje najgledanijim filmom svih vremena. Razlog, zbog kojeg je filmofilski narod s pažnjom očekivao ALIEN: USKRSNUĆE, na žalost, nije bio u tome što je netko očekivao neku strašnu kvalitetu, nego u tome što se fanovi serijala nisu nikako mogli pomiriti s time da ona nesreća od Fincherovog ALIENA 3 bude upamćena kao završni dio sage o Alienu. Iako joj je ALIEN 3 (zasluženo) ljosnuo na kino-blagajnama, "Foxovi" su producenti s vremenom počeli osjećali grižnju savjesti pa su preuzeli moralnu obvezu da pokušaju ispraviti učinjenu pogrešku, makar u tome i nemali neki veliki financijski interes. Iako je ALIEN: USKRSNUĆE, slično kao i SVEMIRSKI VOJNICI, bio jedno od jesenskih razočaranja na američkim kino-blagajnama, ipak je djelomično postigao svoju svrhu. Filmski serijal, odgovoran za dva kult-filma, doživio je svoju četvrtu inkarnaciju.
To, doduše, i nije bio tako jednostavan zadatak s obzirom da je Walter Hill uradio sve što je mogao da takvu mogućnost smjesti u sferu nezamislivog. Naime, kao što svi oni koji su otrpjeli ALIEN 3 znaju, glavna junakinja se na kraju balade žrtvovala za spas čovječanstva skočivši u bazen rastaljenog metala. "Foxovi" kreativni geniji su nekoliko godina kao rješenje nudili ideju da su zbivanja u ALIENU 3, uključujući i smrt glavne junakinje, najobičniji sanak pusti. No, nekome je ipak to izgledalo previše sapunski, pa je smislio nešto bolju ideju. Dakle, 200 godina nakon tragičnih zbivanja na Fiorini 161, svemirom jezdi "Auriga", brod-laboratorij vojske Ujedinjenih sistema kojim zapovijeda general Perez (Hedaya). Na njemu su znanstvenici, uspjeli klonirati Ripley (Weaver) i iskoristiti njenu DNK kako bi iz njenog tijela carskim rezom izvadili jednog slatkog malog aliena. Nešto kasnije na "Aurigu" dolazi skupina svemirskih pirata na čelu s Elgynom (Wincott), koja Perezu isporučuje teret hiberniranih ljudi. Motajući se po brodu, pirati nalete na Ripley koja im nekim svojim osobinama (kisela krv, telepatija i sl.) privuče pažnju, pa je nastoje ukrasti. To ih dovede do sukoba s Perezom, ali vrlo brzo taj sukob odlazi u drugi plan. Naime, isto kao što je nova Ripley preuzela neke alienske osobine, tako su i alieni preuzeli dio ljudske inteligencije, te bježe iz strogo čuvanog laboratorija i izazivaju kaos na brodu. I dok "Auriga" hita prema Zemlji, Ripley na čelu male skupine preživjelih pokušava doći do sigurnosti.
Nakon što su se teško opekli s Fincherom, a Scott i Cameron odbili raditi četvrti nastavak, "Foxovi" producenti su razmišljati kome povjeriti projekt. TRAINSPOTTINGOM ovjenčani Škot Danny Boyle je neko vrijeme bio zainteresiran, ali se brzo ohladio. Umjesto njega, "Foxovi" su producenti skočili preko Kanala u Francusku, gdje im je Jean-Pierre Jeunet zaokupio pažnju svojim visokostiliziranim apokaliptičnim fantazijama kao što su DELICATESSEN i GRAD IZGUBLJENE DJECE. Jeunet je pristao obaviti posao i može se reći da se "Fox" nije previše preračunao, iako se na trenutke vidi da je film snimio ne-holivudski režiser. Ali, to i nije nedostatak - svaki je novi ALIEN različit od prethodnog, pa ni Jeunetov nije izuzetak. Jeunet je naglasak stavio na vizualni identitet, uz pomoć svojeg starog suradnika Dariusa Khondjija, čiji specifični stil fotografije filmu daje pečat gotskog horora. Osim fotografije, Jeunet je bio fasciniran alienskim i futurističkim oblicima, tako da film obiluje s više krvi, sline (ljudske i alienske) i kiseline nego sva tri prethodna. Količina nasilja, izobličenih i čudovišnih tjelesnih oblika (pogotovo u sceni kada se Ripley susreće sa svojim škartiranim "sestrama") na trenutke zna biti neugodna, ali je Jeunet ublažuje s dosta crnog humora. Jeunetu, doduše, nije pripomogla glazba Johna C. Frizzela, koja je uistinu nepodnošljiva u usporedbi s originalnim partiturama Jerryja Goldsmitha i Jamesa Hornera, kojih se dotiče u pojedinim trenucima filma.
Na žalost, scenarij Jossa Whedona nije bio na nivou Jeunetove vizualne kulture. Rupa jednostavno ima previše - kloniranje još kako-tako može objasniti to da se može dobiti osoba fizički identična pokojnoj Ripley, ali odakle toj osobi sjećanja pokojnice? I dalje je tu kliše idiotskih ludih znanstvenika koji čeprkaju medjeda u prkno, tako da sve njihove pažljive mjere predostrožnosti usvinji jednostavni alienski trik kojeg se moglo sjetiti osmoškolsko dijete. Konačno, ni karakterizacija nije bog-zna-kakva, odnosno za razliku od Scottovog i Cameronovog filma, imamo malih problema da se identificiramo s likovima. Ako zanemarimo Ripley, čija dilema izmedju ljudskog i alienskog identiteta nije iskorištena u filmu, likovi su krajnje prazni i antipatični. Naime, opaki plaćenici otimaju ljude da bi ih prodali kao zamorce zlim znanstvenicima, a na kraju moramo za njih navijati kao pozitivce! Da stvar bude još veselija, nije uopće objašnjeno kojeg posla s tom bagrom ima simpatična, mala Call, koju s dosta šarma tumači Winona Ryder. Ali, vrhunac karakternog kaosa se dogadja na kraju, kada nas Whedon i Jeunet pokušavaju natjerati da, zapravo, počnemo navijati za aliene. I, doista, ne sjećam se okrutnije likvidacije čudovišta na velikom ekranu, tako da je, vjerujem, dosta gledatelja poput same Ripley prema njemu osjetilo sažaljenje. Sve to zvuči blesavo, ali ne znači da nije zabavno.
Na kraju, film završava tako da nam ostavlja prostora za nastavak. A ako je tako, može se reći da je, usprkos svih svojih nedostataka, ispunio svoju svrhu. Dobili smo još jedan film o alienima i Ripley, na trenutke zabavan, kao i razlog više da za kojih par godinama pogledamo petu epizodu.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos