G.I. JANE
Oprezniji hrvatski filmofili itekako imaju razloga za zabrinutost kada se domaće estradne zvijezde i zvjezdice koriste za propagiranje nekog stranog filma. To u pravilu znači da nešto smrdi kod estradne zvijezde (Vanna i njen ego-trip u slučaju EVITE bio je jedan od slabijih trenutaka njene karijere) ili sa samim filmom. Ovaj potonji slučaj ilustrira STRIPTEASE, jedno od najogavnijih trošenja filmske vrpce, koje je samo pokazalo da tri minuta s Anamarijom Djumbrek predstavlja ugodnije iskustvo nego sat i pol mučenja s Demi Moore. Naši producenti, suočeni s ipak povišenim kriterijima domaće publike, prisiljeni su na raznorazne trikove, pa je UCD nastojao ponoviti podvig "Europe" koji je s Annamariom uspio namamiti gledatelje na STRIPTEASE. Tako, iako G.I. JANE ima "službenu" pjesmu/spot Chrisie Hynde, za hrvatsko područje je izbačen simpatični spotić "100 %" sa montiranim scenama iz filma.
Kada sam rekao da je spotić simpatičan, to znači da film nije. Naprotiv, samo ime Demi Moore je dovoljno da trnci prodju svakoga tko je imao prilike vidjeti opus te glumice u proteklih nekoliko godina. Tema je takodjer tako odvratno "politically correct", da ni ime nekoć kultnog režisera Ridleya Scotta ne garantira dva sata ugodne zabave. Naime, scenariste su inspirirale polemike i raznorazni ekscesni slučajevi kojima su američke oružane snage bile izložene proteklih nekoliko godina. Pod pritiskom raspomamljenih feministkinja, američka je vlada dozvolila ženama da služe u nekih 75 % mjesta u američkoj vojsci, mornarici, zrakoplovstvu i marincima. Nakon toga su se zaredali incidenti seksualnog zlostavljanja, preljube i sličnih pikanterija, a svaki put kada bi neka žena bila disciplinski kažnjena, to je za feministkinje bio izraz "muškog šovinizma". I dok danas mnogi ozbiljni kritičari preispitivaju svrhovitost miješanja spolova u vojsci, "politically correct" holivudska krema jasno zauzima stav kako su žene u svemu superiornija bića nad muškarcima.
Film započinje kada feministička senatorica Lillian De Haven (Bancroft) ucjenom prisili ministra mornarice da u elitnu jedinicu mornaričkih specijalaca SEAL primi prvu ženu. Izbor pada na poručnicu obavještajne službe Jordan O'Neil (Moore), koja to prihvaća s radošću, s obzirom da je svojevremeno bio odbijen njen zahtjev da sudjeluje u zaljevskom ratu. No, program obuke SEAL-a je tako intenzivan i okrutan da ga samo 40 % polaznika uspijevaju završiti. Nitko, ni Jordanin ljubavnik Royce (Beghe), ni glavni instruktor Urgayle (Mortensen), pa ni sama senatorica ne vjeruju da će Jordan uspjeti preživjeti taj pakao. Ali, Jordan upornošću uspijeva, tako da joj mornarički establishment nastoji "prikačiti" optužbe za lezbijstvo ne bi li spriječio spolnu integraciju. Jordan se tome odupire i na kraju čak sudjeluje u pravoj borbenoj akciji u libijskoj pustinji.
Producenti ovog filma napravili su mnogo grešaka u koracima. Najočitija od svih bila je ona da se kao režiser uzme Ridley Scott. Njegova karijera već godinama ide silaznom putanjom, i to se vidi i u ovom filmu, iako mu kao utjeha može poslužiti to da je ipak bolji od prošlogodišnje strahote zvane PAKLENO MORE. Ono što je najočitije jest da Ridley, za razliku od svog brata Tonyja, ima poteškoća u snimanju akcijskih scena. A film, koji se sadržajno itekako naslanja na Tonyjev nekadašnji superhit TOP GUN, morao je u sebi sadržavati akcije (zapravo i nije, ali Ridley je poslušao holivudske komercijalne kanone). No, nespretnost Ridleya Scotta je ipak manja sramota od izbora Demi Moore za glavnu glumicu. S obzirom na njen već poslovični glumački antitalent, ovdje se njeno uživljavanje u ulogu svelo na to da brijanjem glave postane specijalac. Još bi mogla s time proći da se ne ističu njene savršene silikonske grudi, tako da svemu usprkos, u vojnom logoru izgleda kao zalutala s neke milanske modne piste. Dodajmo svemu tome činjenicu da gledatelju nije uopće jasno odakle njenom liku snaga da nadmaši svoje fizički superiorne muške kolege (osim uobičajenog feminacističkog objašnjenja - "zato što su žene po defaultu superiorna bića"), što Scott bez uspjeha pokušava ilustrirati videospotovskim kadrovima njenog vježbanja.
Ovaj film iz blata u kojem se tokom obuke valja njegova junakinja vade sporedni glumci. Uz poslovično dobru veteranku Anne Bancroft, jednu od najotmjenijih sjedokosih holivudskih žena, tu je najupečatljiviji lik instruktora Urgaylea. Njega bez previše šmiranja tumači izvrsni karakterni glumac Viggo Mortensen, dajući portret čovjeka koji ozbiljno shvaća svoj posao, ali kojemu je svejedno teško razlučiti profesionalne standarde od osjećaja prema svom ženskom kadetu. To i lijepa fotografija ovom filmiću daju kakvu-takvu prolaznu ocjenu.
Ukratko, ČELIČNI NAREDNIK je film zbog čijeg propuštanja ne treba previše uzbudjivati.
(c)1998 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos